Radi, putuj i upoznaj svijet!

6 jan

Work and Travel USA  je program koji omogućava studentima da u toku ljetnih mjeseci borave u Sjedinjenim Američkim Državama i steknu nova iskustva kroz američki način života i kulturu. Ova razmjena omogućava da se zajedno sa drugim studentima iz cijelog svijeta rade poslovi sezonskog tipa širom SAD-a. Poslovi koje studenti rade, nisu u struci i uglavnom zahtijevaju minimalnu obuku, a tokom slobodnog vremena pruža se mogućnost putovanja. Također pored toga, ovaj program nudi i mogućnost obrazovanja, gdje studenti uče i usavršavaju engleski jezik. Period trajanja radne vize je maksimalno četiri mjeseca.

Kako je ovaj program nešto drugačijeg karaktera nego drugi programi razmjene, posebno jer iziskuje određenu količinu novca da bi mu se pristupilo, odlučili smo istražiti iskustva učesnika iz regiona i vidjeti koje su pozitivne i negativne strane ovog angažmana. Tako komentari na različitim blogovima: „najbolje ljeto u mom životu , nešto sto svaki student treba iskusiti, prilika koja se ne propušta“ govori da su studenti više nego zadovoljni ovim programom te da novac koji moraju uložiti da bi pristupili programu bude vraćen kroz njihovo radno iskustvo i nagrađen nizom putovanja, novih ljudi i saznanja.

O putovanju i programu u SAD, svoje iskustvo je podijelio Marko Gačević, student Pravnog fakulteta u Podgorici. On je u Work and Travel programu učestovao 2015. godine. Marko kaže da voli da putuje, upoznaje nove ekscentrične ljude, te da ne podnosi dosadu.

Dakle, Marko ti si u programu Work and travel bio 2015 godine. Da li si u SAD prvi put putovao u okviru ovog programa i kako si se uopšte odlučio da pristupiš jednoj ovakvoj razmjeni ?

Par mjeseci prije ljeta sam saznao za ovaj program od drugarice i odlučio da je propitam o svim detaljima. Nakon što sam se uvjerio da je sve legitimno i uredu sa ovim programom, odlučio sam da apliciram. Imajući u vidu da sam imao neku polovinu ukupne potrebne svote za plaćanje administrativnih troškova programa, morao sam da se obratim svojoj ličnoj banci za kredit – svojoj cijenjenoj mami. Posle dugog i iscrpnog razgovora drage volje mi je pozajmila ostatak para, naravno. Kao i većina mladih prethodno sam imao prilike da otputujem na neki seminar ili kod rodbine u zemljama u okruženju ali do tada nikada nisam bio tako daleko od kuće. Srećom po mene, nisam bio sam. Ubijedio sam i svoju najbolju drugaricu Miu da mi se pridruži .Tako smo polako počeli zajedno da istražujemo po netu i da se raspitujemo o svim detaljima.

Svaki student koji se prijavi bira izmedju tri vrste programa:

1. Self opcija u okviru koje ti agencija pomaže da apliciraš za vizu i vodi te kroz proces prikupljanja dokumenata – cijena 850 eura.

2. Full opcija u okviru koje se dobija pored pomenutog i dogovoren posao i smještaj – cijena je 1650 eura.

3. VIP opcija koja obuhvata pored ovog i dva noćenja u hotelu u New York, obilazak grada sa vodičem i detaljne instrukcije do konačnog odredišta i košta 1800 eura.
Pošto smo pozajmljivali novac i nije nas bilo briga za tu razliku koju smo tek po povratku trebali vraititi, uzeli smo VIP opciju.

Po tvome mišljenju koje su osnovne prednosi koje studentima pruža Work and Travel?

Glavne prednosti Work and Travel programa se tiču odrastanja koje se neminovno događa kada se preuzme tolika odgovornost. Rekao bih da je to uz upijanje američkog načina života, grickanja svakakvih slatkiša, ćaskanja sa svim mogućim tipovima od kojih ćeš mnoge pamtiti čitav život po nekih savjetima, pogledima, pojavama najvrijednija stvar ovog iskustva. Direktan uvid u taj američki ‘melting pot,’ analitičkom umu jednog prosječno-inteligentnog studenta osposobi za razlikovanje kultura, akcenata i ideologija koje stoje u pozadini. Koliko se nauči o drugima, toliko se i nauči o sebi. Na početku imaš nešto što te steže, pa budeš oprezan, paziš da nekog ne uvrijediš sa neslanom šalom, glumiš neku kurtoaziju, dijeliš osmijehe čak i kad vidiš da te neko gleda sa visine, a onda shvatiš da ogromna većina Amerikanaca samo želi malo bliskosti, da čuje neku drugačiju riječ i da te posavjetuje i predloži neku super destinaciju za fotke. Generalno govoreći, Amerikanci uopšte nisu otuđeni ili barem prema nama nisu bili. Redovno smo znali da nalazimo ceduljice u sobama na kojima bi ostavljali brdo toplih želja i par desetina dolara.
Kakav je bio posao koji si radio u Americi i dali si tokom boravka radio u jednom ili više gradova?

Radili smo u Bed & Breakfast na Jersey Shoreu, u jednom malom mjestu koje po poslednjem popisu ima 4500 stanovnika. Taj broj se ušestostruči tokom ljetnje sezone, usled naleta turista uglavnom iz New Yorka. Nas dvoje smo obavljali sve poslove tu, počevši od spremanja doručka ujutro, spremanja i čišćenja soba, rezervacija, javljanja na telefon, pravljenja spiskova za kupovinu, krečenja i drugih poslova održavanja te višespratnice, gdje smo i živjeli. Imali smo našu malu sobu sa privatnim kupatilom. Satnica je bila naravno minimalna 8.5 USD plus bakšiš koji su nam ljudi, kako smo kasnije saznali, dosta darežljivo ostavljali. Valjda smo im bili interesantni ,šta znam?! Grad je površine jedne kvadratne milje tako da nije bilo toliko kulturno umjetničkih sadržaja niti uopšte infrastrukture za iste. Pretpostavljam da je projektovan kao odmaralište pa se jednostavno ljudi nisu zamarali sa dodatnim sadržajem.

Po tvom mišljenju koje su najuočljivije razlike između rada u SAD-u i rada na Balkanu?

Glavna razlika između razvijenih zapadnih zemalja i Balkanaca jeste u organizaciji. Prosječni Amerikanac nije ništa pametniji od prosječnog Balkanca, rekao bih naprotiv. Nama samo treba konsenzus o bitnim lokalnim pitanjima da bi naše zajednice izgledale kao ili čak i bolje od recimo Istočne obale.

Da li postoje određene subvencije ili druge novčane pomoći za studente koji se odluče za ovaj program?

Znam da je generacija posle mene, dakle ova godina na primjer , imale mogućnost uzimanja kredita pod izuzetno povoljnim uslovima u Crnoj Gori. Vlada je ispregovarala sa bankama da studenti mogu da uzmu do 2500eura za finansiranje ovih programa kako bi otisli u USA, zaradili nekoliko puta toliko i onda po povratku vratili taj novac uz kamatu od 2%. Ovaj princip bi jednako uspješno mogao biti primijenjen i u drugim zemljama.

Koja su ti najljepša sjećanja na Ameriku?

Sjećam se jednog rabina u svojem crnom običnom odijelu, sa cilindrom na glavi. Pričao je neke kratke dječije viceve svima, presmiješno. Sad mi je krivo sto nemam njegovu sliku.
Kad god ne bi imali skroz zauzetu nedjelju planirali bi putovanja. Tako smo obišli Washington DC, Floridu, Filadelfiju, New York i sva neka mala mjesta na Jersey Shoreu. Kad god bi imali slobodno popodne, a to je jedino kada bi nas vlasnici hotela mijenjali, išli bi u šoping, na bazen ili na plažu.Gazde su nam bile baš sjajni ljudi koji su nas svuda vodilI vidjelo se da su uživali u tome taman koliko i mi.

Autor teksta: Nejra Džaferagić

(Visited 471 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments