Đana Lončarica je diplomirana psihologinja, gestalt i porodična psihoterapeutkinja, dječija integrativna i adolescentna psihoterapeutkinja. Kroz svoj dugogodišnji rad susrela se sa tinejdžerima, porodicama, parovima, sa ovisnicima o teškim drogama, djecom žrtvama nasilja. 
U svakodnevnom govoru, životu, ali i na psihoterapiji često možemo čuti ljude kako se žale da su depresivni, neraspoloženi, nervozni ili napeti. Naravno, ne pati svaki čovjek koji se ovako osjeća od depresivnog ili anksioznog poremećaja. Raspoloženja ljudi su promjenjiva i ciklična i ovise o kontekstu u kojem čovjek živi, od njegovih osobina ličnosti, uvjerenja i stavova, ali i načinu spoznavanja i bivanja u životu i svijetu. Jedna od najvažnijih ljudskih potreba je potreba za razumijevanjem emocija, vlastitih i tuđih kako bi živjeli što potpuniji i ispunjeniji život.
Kada je, zbog psiholoških ili medicinskih stanja emocionalno stanje čovjeka obilježeno velikom tugom i zlim slutnjama, osjećajima bezvrijednosti i krivnje, povlačenjem od drugih, nesanicom, gubitkom teka i spolnih žudnji, ili gubitkom zanimanja za uobičajene aktivnosti ili gubitkom zadovoljstva što iz njih proizilazi, govorimo o depresiji ili depresivnom poremećaju.
Depresivna osoba gubi radost života, sposobnost da uživa i sudjeluje u događanjima, smanjuje se i nestaje životni polet, energija i entuzijazam. Takvo stanje osobe odražava se na funcionalnost, ali i kontakt s drugim ljudima, što izaziva još više problema u životu osobe, čime se još više povećava nezadovoljstvo sobom i umanjuje kvalitet života. Sve to stvara jedan zatvoreni krug iz kojeg je ponekad veoma teško izaći. Osoba koja pati od depresije često nailazi na nerazumijevanje okoline, posebno porodice što još više povećava osjećaj usamljenosti i izolacije.
Kada osoba osjeća neodređen strah ili tjeskobu, kažemo da se radi o anksioznosti. Kao i neraspoloženje, koje je normalno stanje koje se ponekad javlja kod svakog čovjeka, osjećaj anksioznosti ili neodređenog straha, sastavni je dio života svake osobe. Strah kao osnovna emocija , između ostalog, ima i zaštitnu funkciju i služi kao odbrana našeg tjelesnog ili emocionalnog integriteta. Kada odbrambeni mehanizmi čovjeka prestanu djelovati, javlja se anksioznost koja je često znak da osoba treba mijenjati svoje ponašanje i uspostaviti nove odbrambene mehanizme, što je veoma često jedan od ciljeva i zadataka psihoterapijskog rada.
Anksioznost je stanje unutarnje nelagode, praćeno tjelesnom napetošću. Javlja se u svim psihijatrijskim poremećajima, a kao primarni simptom javlja se u anksioznim poremećajima. Anksiozni poremećaji su karakterizirani jakom tjeskobom koju osoba nastoji nesvjesno razriješiti na različite načine, korištenjem raznih mentalnih mehanizama. Izvor tjeskobe može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva, stresa ili gubitka.
Kao i kod depresije, osobe koje pate od anksioznog poremećaja, često nailaze na nerazumijevanje okoline zbog simptoma koji često nisu uočljivi od strane drugih ljudi koji ponašanje tih osoba tumače kao „ čudno „ i „neprikladno“ određenom kontekstu.
Kod ansiozno-depresivnog poremećaja javlja se prožimanje ili miješanje simptoma anksioznosti ( tjeskobe) i depresije ( sniženog osnovnog raspoloženja ) koji svojim intenzitetom često narušavanju funkcionalnost i životnu radost osobe. Iako su simptomi mješavina anksioznog stanja i depresivnog raspoloženja, nisu još uvijek dovoljnog intenziteta da bi se smatrali čistim anksioznim ili depresivnim stanjem.
Da bi se suočili sa simptomima i opisanim psihičkim stanjima, potrebno je da ih ljudi za početak razumiju i prihvate . Izbjegavajući simptome i praveći se da ih ne primjećuju, ljudi to stanje ponekad pogoršavaju . Zbog straha od stigmatizacije, ljudi imaju otpor da se obrate stručnim osobama i traže stručnu pomoć, koja je ponekad neophodna. Psihoedukacija i psihoterapija mogu pomoći osobi da sebe i svoje probleme pogledaju iz drugog ugla i tako dobiju širu sliku i sebe i svog života. Jedan od ciljeva psihoterapije je i normalizacija trenutnog psihičkog stanja i shvatanje da je trenutno stanje prolazno i da se ne dešava samo toj osobi. Shvatanje da nisu sami i da postoje ljudi koji su prošli slično ili isto, daje ljudima utjehu i nadu i osjećaj da nisu sami i napušteni. Povećanje svjesnosti i razumijevanje simptoma i njihovih značenja, omogućava prihvatanje odgovornosti za vlastita ponašanja i daje mogućnost izbora.
Proces liječenja ne dešava se preko noći, nema instant rješenja, potrebno je vrijeme da se razumije značenje simptoma, prepoznaju snage i resursi osobe i dosegne željena promjena. Posljedica neadekvatnog tretiranja ovih poremećaja može biti zloupotreba lijekova koje osobe, koje pate od ovih poremećaja mogu uzimati kao jedan vid samopomoći što može imati veoma štetne posljedice po njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Iz ovog razloga, važno je da se ljudi obrate stručnoj osobi odnosno psihijatru koji će propisati i kontrolirati uzimanje medikamenata.
Da bi prošli kroz tešku fazu, važno je strpljenje i odluka da sami sebi pomognu što uključuje i prihvatanje pomoći i podrške kada je to potrebno. Neka istraživanja pokazuju da u tom periodu može pomoći i fizička aktivnost, ispunjavajući porodični i prijateljski odnosi, biljnji preparati za smanjenje anksioznosti kao što je npr. biljka pasiflora, uključivanje u grupe samopomoći osoba koji pate od istih poremećaja, individualna i grupna psihoterapija.
Uzroci depresivnog i anksioznog poremećaja složeni su, brojni i kompleksni i moraju se uvijek posmatrati u odnosu na kontekst iz kojeg osoba dolazi. U pozadini ovih poremećaja, ali i paničnih napada može biti neko traumatsko iskustvo koje se nikad nije osvijestilo i preradilo. Tehnike i psihoterapijski pravci koji se koriste s ciljem uklanjanja i razumijevanja simptoma su mnogobrojni i zavise od individualne različitosti klijenta na psihoterapiji, motiviranosti i spremnosti klijenta da se suoči s simptomima i njihovim uzrocima, ali i fazi u kojoj se određeni klijent nalazi, s obzirom na njegovo trenutno stanje i fazu liječenja.
Prolazeći kroz proces oporavka od ovih poremećaja, osoba ima mogućnost da otkrije svoje potencijale, prepozna svoje autentične potrebe i emocije koje u sigurnom prostoru sa psihoterapeutom može slobodno ispoljiti, oslobađajući se na taj način anksioznosti i frustracije, pri tome stvarajući sebi put ka željenoj promjeni, koja nije laka i brzo dostižna, ali je, itekako, moguća što nam svjedoče iskustva brojnih ljudi koji su prošli kroz ovaj proces.
Kontakt HOMINI okuplja tim psihoterapeuta i saradnika specijalista različitih profila koje povezuje usmjerenost ka pomaganju ljudima i postizanju zadovoljstva na ličnom, porodičnom i profesionalnom planu.
