Profil: Matea Jeličić – “Ljubav prema odbojci tjera u dvoranu”

25 jun

Autor: Marija Čizmić

”Mnoge djevojke su odustale kada su krenule na fakultet, ali ja poručujem svima da pokušaju sve uskladiti. Bitni su volja i trud”, ističe Matea Jelčić (22). Odbojkašica HOK Čapljina uspješno usklađuje obaveze koje donosi studij hrvatskog i talijanskog jezika i književnosti s treninzima i natjecanjima.

”Volim sport, to je dio mog života koji ne smatram obvezom nego mi predstavlja nešto što me raduje i ispunjava. Ljepše je vidjeti djecu da treniraju i druže se, a ne da dane provode za računalom i mobitelima. , navodi Matea.

HOK Čapljina sada je prva, najstarija ekipa u Čapljini, no Matea se rado prisjeti početnih uspjeha. ”Počela sam igrati za mlađu ekipu  kluba u Čapljini. Tada smo igrale Drugu ligu Federacije Bosne i Hercegovine i bile smo jako uspješne te išle u doigravanje za Prvu ligu. To je bilo nešto neopisivo, naš prvi veći uspjeh”.

Dobre rezultate ostvaruju na brojnim turnirima koji se održavaju u drugim gradovima, čak i u Hrvatskoj. Na Hrvatskim svjetskim igrama u Zadru kao jedine predstavnice Bosne i Hercegovine osvojile su drugo mjesto. Prilike su to za nova druženja, treniranja i stjecanja prijateljstava,  a Matea naglašava kako je sve još ljepše uz ostvareni rezultat.

Osvrnula se i na organizaciju odbojke kao sporta u Bosni i Hercegovini. Smatra kako bi trebala biti mnogo bolja te mladi zaslužuju bolje uvjete i veću financijsku potporu. ”Mali broj djece posjećuje dvoranu, a kada bi se sportu pridavala veća važnost, vjerojatno bi se i to promijenilo. Zaista je šteta kada vidite koliku volju imaju neka djeca, a nemaju uvjete za napredak.”

Ono što Mateu pokreče pri ostvarivanju cilja i zbog čega danas ne pomišlja na odustajanje je volja. ”Ako imaš dovoljno volje, onda će i trud doći do izražaja.”

Mlada odbojkašica ipak je obrazovanje stavila na prvo mjesto svojih prioriteta i od toga namjerava živjeti, no sport će u uvijek ostati prisutan u njenom životu. ”Vidim sebe kao profesoricu hrvatskog ili talijanskog jezika. No, nikad ne znamo što nam život nosi. Voljela bih da se ovaj trud isplati, da nađem posao u svojoj struci i da bar ponekad sudjelujem u sportu”, njena je vizija budućnosti.

 

 

 

 

(Visited 252 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments