Otkrivamo: Ko je najpoznatija osoba iz BiH danas u Kini?

31 maj

Put ga je vodio preko švicarskog Thuna, Orašja, niže njemačke lige do Seneca. Slovačka je, ispostavit će se poslije, bila prekretnica u Darkovoj afirmaciji.

Kada je prije 25 godina kao jedanaestogodišnjak s roditeljima i sestrom Kristinom od ratnog vihora iz Domaljevca u bosanskoj Posavini pobjegao u Berlin, Darko Matić (36) nije ni sanjao da je to početak velike životne avanture. Kako sam kaže, sve je tada stalo u dva kovčega. A prve godine izbjeglištva bile su posebno teške.

– Obitelj je morala krenuti od nule. Otac Marko i majka Marica zaposlili su se, a ja sam krenuo u školu. Na jeziku koji nisam poznavao. No, to me teško razdoblje ojačalo i pozitivno utjecalo na razvoj mog karaktera – počeo je Matić koji nam se javio iz daleke Kine.

Prisjetio se nogometnih početaka.

– Kao klinac znao sam da ću biti nogometaš. Po dolasku u Berlin, igrao sam se ispred zgrade s ostalom djecom. I onda mi je jedan prijatelj kazao: “Pa ti igraš bolje od mene, dođi sa mnom u klub igrati.” I tako sam krenuo.

Put ga je vodio preko švicarskog Thuna, Orašja, niže njemačke lige do Seneca. Slovačka je, ispostavit će se poslije, bila prekretnica u Darkovoj afirmaciji.

– Ondje sam igrao 2005. i 2006. godine i vrlo brzo sam se nametnuo. Na jednoj utakmici slučajno je bio agent koji je pratio napadača protivničke momčadi (Darko je vezni igrač, nap.a.), a nakon utakmice mi je prišao i pitao me želim li u Kinu. U to vrijeme bio sam skeptičan. Doživljavao sam to kao pravu avanturu. No poslušao sam savjet svog pokojnog oca koji mi je rekao: “Sine moj, nemoj se uopće premišljati. Kina će za koju godinu biti glavna država na svijetu.” I tako sam otišao. Ispostavilo se da je tata bio u pravu – prisjeća se Matić.

Njegova sudbina bila je još jedan početak.

– Naravno, prihvatio sam ponudu koja je bila financijski zadovoljavajuća. Ispostavilo se da je bilo bolje nego što sam očekivao.

Najbolji igrač Azije

Darko je 2007. došao u tamošnjeg prvoligaša Tianjin Tedu. Nakon dvije godine potpisao je za Beijing Guoan. Ondje je igrao do prošle godine, a odnedavno je u Changchun Yataiju.

– Jasno je da kineski nogomet napreduje. Kada sam došao, domaći igrači bili su najkvalitetniji. Na utakmicama imate 40-50 tisuća gledatelja. Stranci su također dolazili kada sam i ja stigao, ali tada to nisu bila poznata imena. No, nije ovdje lako. Dolazila su zadnjih godina i poznata imena pa se nisu nametnula.
No, Matić je jedan od onih koji jesu, najblaže rečeno. Upravo je fenomen njegove popularnosti u Aziji bio jedan od glavnih razloga ovog intervjua. Nije Matić želio previše o tome.

– Ma što ću vam ja govoriti… Ispast će samo da se hvalim – kaže Matić.

No, stvari zapravo stoje otprilike ovako. Darko Matić u ovom trenutku vjerojatno ima više obožavatelja nego cijela hrvatska nogometna reprezentacija zajedno i bez konkurencije je najpopularniji strani nogometaš u Aziji. Odavno je prestao brojiti priznanja koja su mu Kinezi u zadnjih desetak godina dodijelili. I u Tianjin Tedi i Beijing Guoanu izabran je u najbolju momčad u povijesti kluba. Nekoliko godina zaredom je najbolji igrač kineske lige u nekoliko kategorija, najbolji nogometaš Azije… Njegov dres daleko je najtraženiji u Aziji od svih stranih nogometaša. Iako su u Kinu dolazile i planetarne zvijezde poput Didiera Drogbe ili Nicolasa Anelke. Tamošnji mediji tretiraju ga kao božanstvo. Njegov lik na raskrižjima je glavnih pekinških ulica jer se sponzori otimaju za njega. Lani je proglašen najboljim sportašem Pekinga. Usput rečeno, Peking s okolicom ima tridesetak milijuna stanovnika, nebrojene svjetske prvake i osvajače olimpijskih odličja! Kad je na zadnjem China Openu ušao u dvoranu u kojoj su već bili Novak Đoković i Rafa Nadal, nastao je “potpuni kaos”.

Unatoč svemu, skromno će kazati:

– Najbolje se osjećam u krugu obitelji. Posebno kada za blagdane dođem u rodni Domaljevac. Tamo mi živi majka, u stalnom smo kontaktu.

Matić je rado viđen gost u društvima najpoznatijih kineskih sportaša, pjevača, glumaca. S Rafom Nadalom pričao je o prilikama u nogometnoj Kini, a Tony Parker, košarkaš San Antonio Spursa, svaki put ga zove kad odrađuje marketinške obaveze na Dalekom istoku. O prijateljstvu s Đokovićem kazat će:

– Poznajemo se već pet-šest godina. I on je, baš kao i ja, imao teško djetinjstvo. Njegovi roditelji morali su prodati sve da bi on uspio. Drago mi je zbog njega, posebno kada vidim koliko mu je stalo do podneblja iz kojeg dolazi. I tu smo dosta slični. On je također imao trnovit put – istaknuo je Matić, a potom nam se malo otvorio:

– Nitko me nije poznavao kad sam došao u Kinu. Poteškoće kroz koje sam prolazio učinile su me boljom osobom. Ta patnja mi je pomogla. Možemo mi sada govoriti o uspjehu ili afirmaciji, novcu ili bilo čemu drugom. Ali uvijek se trudim da me ništa od toga ne promijeni. Mislim da sam uspio zahvaljujući tvrdoglavosti. Dokazao sam da čovjek može uspjeti ako ima realne ciljeve. A najvažnije mi je bilo da ostanem onakav kakav sam bio na početku svog puta.

Kemija s navijačima

A u Matićevu rodnom Domaljevcu kažu da je njihov najpoznatiji sin ostao isti, jednostavan i skroman dečko.

– Imao sam i sreće, nisam bio ozlijeđen u tim počecima, a igrao sam dobro. To je bio najvažniji kriterij. Ali nekako od prve sam imao potrebnu kemiju s navijačima i novinarima. Posebno kada govorim o navijačima u Pekingu. Znali su cijeniti moju lojalnost. Ostao sam u klubu tolike godine iako sam imao i druge, financijski bolje ponude.

No, Darko nam je otkrio još nekoliko važnih stvari koje su pridonijele činjenici da je toliko popularan u Kini.

– Kinezi kažu da imam taj liderski potencijal, gdje god sam igrao, bio sam kapetan i to mi je vjerojatno pomoglo. Odmah sam po dolasku počeo učiti kineski jezik. Zanimao sam se za njihovu kulturu i sustav vrijednosti. Uvažavao sam i poštovao razlike. Zato su me tako prihvatili. Najprije mediji, a potom i brojni sponzori koji su mi davali ugovore. Jezik nisam učio u školi već bih svaki dan sa suigračima naučio poneku novu riječ i tako nadopunjavao znanje.

Promovira Hrvatsku

Nitko u Hrvatskoj od političkih struktura nikada nije uz pomoć Darka Matića pokušao otvori neka vrata u Aziji?

– Jednom sam bio s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Pitala me o čemu razgovarati s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Rekao sam joj neka samo počne priču o nogometu.

Naravno da Matić ima ulaz do kineskog predsjednika koji je veliki zaljubljenik u nogomet. A na utakmicama kineske lige već desetak godina, zbog Darka, vijore se i hrvatske zastave.

– Razgovarao sam i s Nebojšom Koharovićem, našim veleposlanikom u Kini. On mi je rekao da sam najveća reklama za Hrvatsku – otkrio je Matić.

Sve je ostalo samo na kurtoaznim kontaktima. Prepoznat i obožavan od kineske sportske i šire javnosti, a nevidljiv našim slijepcima u političkom establišmentu i “turističkim i marketinškim guruima”, Darko Matić odrađuje brojne intervjue za svjetske televizijske postaje koje ga tretiraju kao planetarnu zvijezdu.

– Zaista u svakom intervjuu spominjem Hrvatsku. Pokušavam barem malo utjecati na to da poneki Kinez dođe u Hrvatsku. Ponosan sam zbog hrvatskog podrijetla. Mi Hrvati smo inteligentan, radišan i čvrst narod. To je također razlog zbog kojeg sam uspio.

Teško da bismo mogli pronaći boljeg promotora u Aziji. Tim više što je Matić poseban po još jednom detalju. On, uz hrvatski, govori čak osam svjetskih jezika (njemački, engleski, francuski, talijanski, španjolski, portugalski, slovački i kineski)!

– Talent za jezike naslijedio sam od oca Marka koji je u školi predavao njemački i latinski. Kada smo došli u Berlin za vrijeme ratnih zbivanja, u školi sam morao s njemačkog prevoditi na engleski, a nisam znao ni jedan jezik. Tada sam počeo uzimati dodatne sate njemačkog. Možda me to posebno motiviralo na učenje jezika.

Sve ove godine Darko je intenzivno razmišljao o Hrvatskoj. Naravno i o dresu nacionalne vrste.

– Imao sam ponude iz Slovačke i Bosne i Hercegovine. No, ja Hrvatsku doživljavam svojom domovinom. A 2010. godine, kada sam bio najbolji igrač Azije, možda i u najboljim igračkim godinama, očekivao sam poziv. Onda bih mogao reći da je moja karijera potpuna. Kod nas se podcjenjivala kineska liga. Pa zar neki Hrvati nisu dolazili ovamo, pa nisu uspjeli ostati? Žao mi je što me nitko nikada nije došao gledati. No, s druge strane, sretan sam jer sam sve napravio i bez statusa reprezentativca.

Poziv nikada nije došao, iako je Matić u izboru za nogometaša Azije 2010. pobijedio u jakoj konkurenciji. Te godine na Svjetsko prvenstvo plasiralo se šest reprezentacija iz Azije, a Hrvatska nije putovala u Južnoafričku Republiku.

Danas, kada Darka klinci u Kini zaustave na cesti, zovu ga Ma Wu Ye. Poseban je privilegij kada vam Kinezi nadjenu ime. Darko nam je objasnio:

– Ma u kineskoj mitologiji predstavlja konja kao jedno od bića s najpozitivnijim vrlinama, Wu je broj pet koji sam oduvijek nosio, a Ye znači “naš omiljeni brat”.

A što kaže o kineskoj ligi?

– Kineski igrači su jaki individualci, tehnički su školovani, hitri i motorični, vole odigrati petom, za publiku. No, nedostaje im pobjednički mentalitet. Nama strancima je teško jer moramo igrati za sebe i dokazivati se, a istodobno moramo momčad učiniti boljom. Druga je prednost odlična infrastruktura u prvoj i drugoj ligi. Kada mi prijatelji dođu iz naših krajeva i vide neke stadione, kažu da takvih građevina nema nigdje u cijeloj jugoistočnoj Europi. Općenito su po infrastrukturi daleko ispred Europe.

Dotaknuli smo se i novih velikih ulaganja u tamošnji nogomet.

– I prije su Europljani dolazili, samo se nisu plaćale tolike odštete. Razlika je što sada izdvajaju milijune na igrače koji su još u najjačoj snazi. Drogba je, primjerice, došao ovamo mjesec dana nakon što je osvojio Ligu prvaka, da ne spominjem Lavezzija, Gervinha, Ramireza… Sa mnom je igrao Frédéric Kanouté. Kineski predsjednik voli nogomet i on je pokrenuo te velike investicije. Okreću se sportu još više jer su svjesni da im djeca previše vremena provode u sobama uz računala. Poznavajući relacije u ovdašnjem financijskom svijetu, to je tek početak velikih ulaganja. Neke velike svjetske i europske zvijezde već su stupile sa mnom u kontakt raspitujući se o kineskoj ligi u koju žele doći.

Mnogo je vremena prošlo od doba kada je Darko u Domaljevcima spavao s loptom koju mu je otac davno darovao. Sada su mu, kako kaže, ostale samo lijepe uspomene i poneka fotografija. Darko ima svijet na dlanu. Slijedi novo poglavlje za koje se intenzivno priprema.

Ponudili mu i film

– Igrat ću sve dok se budem dobro osjećao. No, sigurno je da se bliži kraj. Veselim se i tom razdoblju pa da mogu sam sebi isplanirati dan. Bez restrikcija koje sada imam. Kad budem mogao jesti što poželim. Želim uživati sa suprugom Marijanom i djecom. Previše sam se odricao. Sljedeće godine kći mi polazi u prvi razred, a ja neću biti s njom. To je kruh sa sedam kora.

Imat će Darko sigurno obaveza i nakon igračke karijere. Trenutačno surađuje kao stručni komentator na jednoj kineskoj televiziji.

– Kinezima je simpatično kada u tim komentarima koristim izraze s nekoliko svjetskih jezika. Imam ponude brojnih televizijskih kuća da radim za njih nakon karijere. A imao je Matić izlet i u modni svijet.

– Prijatelj koji mi je radio tetovaže nagovorio me da kreiram liniju svojih majica. Sve smo prodali u samo nekoliko dana, no morao sam stati jer nisam jednostavno imao vremena. Ali kada završim karijeru, opet ću se posvetiti tom projektu.

A jedan od projekata je i pisanje biografije…

– Da, polako sabirem dojmove i prenosim na papir. Ali sve je još u početnoj fazi.

Nema sumnje da će životni put Darka Matića biti bestseler u Kini, prava filmska priča. Da, filmska priča, jer ponudu za snimanje filma već ima u džepu…

Večernji.hr

(Visited 272 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments