Nusmir Muharemović: “Audicija koja mi je otvorila filmska vrata uspjeha“

4 jun

Novinarka: Ajla Valjevac

Perspektivan, mlad, elokventan, uspješan – Nusmir Muharemović, glumac koji je u svojoj karijeri postigao mnogo, a tek su mu 33. godine. Ostvario se u mnogobrojnim ulogama, kako u pozorištu, tako i na filmu. Sarađivao je sa najuspješnijim rediteljima ne samo u našoj državi, nego i u regionu, ali i svijetu; a opet tako skroman i sretan što radi ono što voli, a da je pritom plaćen. Nusmir živi svoj životni san koji je ostvario zahvaljujući svom radu na talentu, ali i neizmjernoj podršci i ljubavi koju dobija od svoje obitelji.

Untitled

 


Šta Vas najviše inspiriše u glumi i zašto baš gluma kao životni poziv?
-Ja sam odavno prestao da razmišljam o tome, zašto baš gluma kao životni poziv. Jednostavno ja to sada živim. Možda sam ja izabrao glumu, a možda je gluma izabrala mene. Bog mi je dao talenat a ja sam ga hranio, a sad on hrani mene. To je posao koji volim, u kojem beskrajno uživam i nadam se da ću biti na sceni dok me noge budu nosile. Inspiriše me moja porodica, ljubav koju dajem, ali i ona koju primam. Inspiriše me potreba i obaveza da kao neko ko se bavi javnim poslom ukažem na činjenice koje su pogubne po naše društvo. Ako ih ne mogu promijeniti, mogu barem upirati prstom u njih i javno reći da nešto ne, nije dobro ili ipak jeste.

Diplomirali ste u klasi prof. Miralema Zubčevića, koliko Vas je bilo na klasi i kako se odvijao život na Akademiji scenskih umjetnosti?


-Što je bilo na Akademiji, ostaje na Akademiji (smijeh). Na klasi nas je bilo šestero. Šest različitih osoba, različitog karaktera, temperamenta, habitusa. Ono na što sam najviše ponosan je to da mi, danas, svi radimo i živimo od svog posla. Prije upisa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, nisam ni slutio šta me čeka. Taj tempo koji prati studiranje na Akademiji je nešto što samo istinski zaljubljenici u scenu mogu podnijeti. Baš zato se i događa da vrlo često studenti odustanu od studiranja na ASU jer jednostavno ne mogu podnijeti taj teret svakodnevnog rada od po 15 sati čak i u danima vikenda. Na kraju se sve to isplatilo, tako da ne žalim ni za jednim momentom provedenim na ASU u toku studiranja. Da se ne lažemo, bilo je vremena i za kafanu. Srećom nije bila daleko, par metara.


dsadsaUntitled

Kako je došlo do saradnje za predstavu ‘Državni lopov’ koja je doživjela veliki

-Ovo je predstava koju smo napravili prije više od devet godina i trenutno je jedna od najstarijih živih predstava u BiH. Tekst Fadila Hadžića koji je nastao davne 1977. godine i danas je aktualan zbog novih “državnih lopova” naše svakodnevnice. Riječ je o predstavi koju smo na scenu postavili još kao studenti Akademija scenskih/ dramskih umjetnosti, u kojoj osim mene trenutno igraju kolege Irfan Kasumović, Adem Smailhodžić i Mirza Mušija. Aktualna je upravo zbog događaja kojima svjedočimo. Komedija o dva zatvorenika u istoj ćeliji, jedan sitni lopov, a uz to ljubavni varalica, a drugi “državni lopov” i naravno uz to povlašten čak i u zatvoru. Pored njih tu je i zatvorski čuvar koji nema završenu čak ni osnovnu školu, a mašta o unapređenju. Gdje god smo igrali ovu predstavu tražila se karta više. Komedija koja će vas zaista nasmijati do suza, a kada dođete kući, shvatit ćete da ste ustvari gledali jednu ozbiljnu priču koja je ispričana na duhovit način, i siguran sam da će se svako prepoznati u nekom od likova na sceni. Dođite da vidite šta sve u našoj državi može da se uradi, a da bude legalno i prema zakonu.

Untidsadastled

Koliko Vam je pomogla uloga u filmu „U zemlji krvi i meda“ Angeline Jolie u daljem glumačkom

-Jeste, igrao sam ulogu snajperiste. To je bilo ogromno iskustvo za mene kao mladog glumca. Biti dio seta tako velike produkcije, raditi sa holivudskom veličinom kao što je Angelina Jolie, san je svakog glumca. Kada sam otišao na audiciju za film, uopšte nisam znao o kojem filmu se radi. Tek kada sam dobio ulogu nazvali su me i rekli da se radi o filmu koji će režirati Angelina Jolie. Ta uloga mi je donijela nova poznanstva i kontakte koji su mi otvorili neka nova vrata u poslu kojim se bavim. U suštini, uloga u filmu „U zemlji krvi i meda“ je moja prva uloga na dugometražni film, pa je i s te strane posebna.

 

Untdsdsaitled

Vjerujete li da se nešto može promijeniti u našoj državi?

-Treba krenuti od sebe, mijenjati sebe, biti dobar primjer kako je ipak na našim prostorima moguće ostati normalan. Ne mrziti! Ne dijeliti ljude na naše i njihove, nego na dobre i one koji to nisu. Pokušati biti pozitivan, nasmijan, kreativan, dobronamjeran… Kad shvatimo da tuđa sreća ne znači nužno naša nesreća, onda se i toj tuđoj sreći počnemo radovati. Nije jednostavno ostati imun na djelovanje mediokriteta, površno obrazovanih, prilično isfrustriranih i nerealizovanih ljudi koji nam dolaze na vlast. Kada takvi dođu na vlast, onda oni na direktorske pozicije postavljaju upravo takve, ako ne i gore. Ruku na srce, imamo i pozitivnih primjera. Imamo ljude koji su došli vrlo mladi na određene pozicije i pokazali da se dobrim vođenjem i radom može mnogo toga napraviti. Ljude koji su shvatili da je vrijeme humanitarne pomoći, donacija, para od projekata koji su namijenjeni za tzv. pomirenje davno prošlo. Pojedinci su pokazali da se može, a mi i dalje nasjedamo na onu većinu kojoj je glagol kukati, najteži posao koji su obavili u svom životu. Nije jednostavno, ali se može, ako se ima volje, znanja i želje.

Šta Vas pokreće u životu, odnosno šta Vam predstavlja najveći izazov?

-Ja sam prije svega otac dvije predivne kćerkice. Hana i Nadja su moj najveći sudbinski poklon. Uloga oca je najljepša i najdraža koju mi je život dodijelio. Kad se zapitam da li ima smisla boriti se s vjetrenjačama, onda se sjetim njih i shvatim da ima, da vrijedi. Izazov je učiniti svoje najbliže nasmijanim, sretnim i zadovoljnim. Nije to tako teško kad pored sebe imaš još jednog borca. Moja supruga Dea je dio te zajedničke slatke borbe.
Kakvi su Vam planovi u vezi sa karijerom?
-U protekloj sezoni sam radio tri nove predstave, imao mnoga igranja, turneje, po BiH i šire, tako da sam sada spreman za jedan duži odmor. Planovi postoje, ali ne volim baš pričati o njima dok se ne ostvare.

(Visited 462 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments