Nedim Sladić: Više sam volio slušati vremensku prognozu nego gledati crtiće

9 jun

Nedim Sladić je najmlađi bh. amater meteorolog, svestrani dvadesetogodišnji student koji upravo završava svoju drugu godinu dodiplomskog studija Softverskog inžinjeringa pri odsjeku Fakulteta za prirodne i tehničke nauke na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu (IUS).

U junu mjesecu Nedim sprema da radi svoje prvo istraživanje o promjeni linearnog rasta temperature i padavina, primjenom numeričkih metoda kao i ekstrapoliranjem podataka kako bi se utvrdio približan rast temperatura i padavina za narednih nekoliko godina numeričkim putem, uz pratnju i pomoć profesora Emira Karamehmedovića, od kojeg dobija ogromnu podršku za ono čime se bavi.

Za sebe kaže da je prvenstveno zaljubljenik u meteorologiju, klimatologiju, potom u linearnu matematiku, analizu brojeva, a iz dana u dan sve više i više i u programiranje, ali i u strane jezike.

Veliki ste zaljubljenik u prognoziranje vremena, odakle se stvorila ta ljubav?

Ljubav prema meteorologiji se stvorila 2000. godine. Kao malo dijete, tada sa svega tri i pol godine života, više sam volio slušati vremensku prognozu nego gledati crtane filmove, što iz perspektive drugih ljudi će zvučati pomalo nestvarno. Svaki put kada sam slušao prognozu vremena, bilo na radiju ili na televiziji, je u meni stvaralo neku neobjašnjivu sreću.

Nikad nisam zapravo otkrio što je bio pravi razlog te moje tolike sreće – možda su upravo ti brojevi sa kojima se i danas volim poigravati u slobodno vrijeme i vječito tražiti nekakve kombinacije i sponu između njih i nauke u kojoj zaista uživam i koju od sveg svog srca volim.

Kao dijete strašno sam volio prirodu, a i roditelji su imali velikog utjecaja na moj odnos prema prirodi, podučavajući me kako „priroda uvijek radi u korist ljudi te je mi moramo znati cijeniti, štiti, voljeti i doprinositi ukupnom očuvanju nje kao cjelokupnog ekosistema jer ona je najbolji regulator svih procesa na Zemlji.“

Zahvaljujući općem znanju mojih roditelja i svim mogućim i nemogućim pitanjima koja sam im tad postavljao do svoje pete godine, zavolio sam sve unutar domena prirode, a to uključuje i prirodne nauke. Hvala roditelji!

Nakon svoje šeste godine, krenuo sam malim koracima naprijed u svoju avanturu potpuno sam. Vrste oblaka krenuo sam učiti daleke 2003. godine i to sasvim slučajno ležeći na jednoj dubrovačkoj plaži i posmatrajući kumulonimbusne oblake koji su se tada navlačili nad dubrovačko nebo iz kojih je pljusnulo vrlo malo kiše i tek kratkotrajno zagrmjelo.

Naravno, tek kasnije sam otkrio o kojoj vrsti oblaka je bilo riječ kada sam u jednoj knjizi našao detaljnija pojašnjenja za svaku kategoriju vraćajući film unazad kako bih se sjetio formacije oblaka koji je tog dana zahvatio Dubrovnik. Igrom slučaja, 2009. godine sam tražeći po internetu moduse prognoziranja vremena i naišao na granu meteorologije koja se zove sinoptika. U početku je sve djelovalo kao nuklearna fizika, ali nisam odustajao. Sve nejasnoće sam bilježio sa strane i istraživao na internetu, tražeći najjednostavnija pojašnjenja, a kada sam vidio da sam dosegnuo nivo na kojem mogu razumjeti barem 85 posto sadržaja, tada sam se vraćao onim kompleksnijim i utvrđivao gradivo. 2011. sam upoznao Željka Majstorovića, a nedugo zatim i Ismiru Ahmović, dva stručnjaka koja su mi uvijek davali i daju veliku podršku i pomažu mi da budem još bolji.

Sinoptika mi je krajem 2011. i početkom 2012. godine postajala sve bliža, a rekordno visoki snijeg sa početka februara 2012. mi je pokazao prvu priliku da shvatim šta to znači ekstrem u meteorologiji, tako da je 2012. godina bila jedna prekretnica od koje se sve ozbiljnije bavim meteorologijom. 2014. godine shvatio sam značaj ekstrema u daljnjem razvoju vremena u Bosni i Hercegovini, jer to je ono što nas čeka narednih godina.

Moje prvo javljanje u medijima kojim sam se predstavio javnosti desilo se krajem 2015. godine kada sam predvidio kidanje dugotrajne magle u Sarajevu. Od tada, mnogi ljudi u ovom gradu, ali i državi su stekli povjerenje u mene i moje prognoze. Zbog toga sam zaista sretan i zahvalan te mi daje motivaciju da budem još bolji.

Od februara 2017. godine na svojoj oficijelnoj Facebook stranici „Severe Weather Bosnia and Herzegovina“ objavljujem sav meteorološki sadržaj i ljudi tu mogu kontinuirano pratiti moj rad kao i postavljati mnoštvo pitanja koja njih interesuju, jer spreman sam svakome dati odgovor na njegovo pitanje.

Koliko je meteorologija bitna u svakodnevnom životu – kako za Vas kome je to posao pa tako i za nas koji se kroz određene poslove oslanjamo na prognoze vremena?

Vrlo bitna. Nema životne domene u kojoj meteorologija ili barem njeni podaci nisu potrebni, počevši od inžinjeringa, šireći se dalje prema psihologiji pa sve preko medicine. Ljudi su ti koji ovise o vremenu, a ne vrijeme od ljudi. Rijetko će čovjek ustati ujutro iz postelje a da se ne uputiti prema prozoru da proviri kako je trenutno stanje napolju, da li mu je potreban kišobran tog dana, šta će obući, etc.

Meteorologija je stresan posao i morate motriti jednostavno sve promjene u referentnom vremenskom intervalu jer promjene i permutacije numeričkih prognostičkih modela često znaju biti drastične iz izlaza u izlaz. Pod udarom ste kritika javnosti napravite li i onu najmanju grešku. Ljudi očigledno ne tolerišu greške. Ali imajmo na umu onu dobru staru latinsku – errare humanum est! Nekada morate pogriješiti, niste 100 posto tačno isprogramirana mašina, jer i najbolji griješe.

Zajedno sa svojim prijateljima osnovali ste Bosnia Storm Chasers – o čemu se zapravo radi?

​Osnivač i prva osoba ove zajednice, ali ujedno i projekta, jeste Prijedorčanin Kristijan Vujčić, koji je zajedno sa mnom u septembru 2014. godine osnovao prvu zajednicu lovaca na oluje – „Bosnia Storm Chasers“. Zajednica okuplja ljubitelje vremenskih neprilika i trenutno par članova iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine (Adis Alić – Zenica, Nikola Mijić – Čapljina, Kristijan Vujčić – Prijedor, Mersad Zahirović – Mostar), tako da ne viđamo jedni druge, ali redovno komuniciramo preko socijalnih mreža i dijelimo sadržaje ulovljenog materijala. Istina, znatno manje ja sam od njih, ali to je razlog što je moj objektivni posao tamo davanje prognoza uoči potencijalnog nevremena za svakog od članova unutar zajednice, što mi i ne pada naročito teško.

Ali kako posjedujem DSLR aparat, kada mi vrijeme i volja to dozvole, popnem se na obližnju zgradu, i sa mansarde 8. sprata često posmatram i lovim munje. Kolege su u protekle dvije i pol godine ulovile dosta munja, mećava, olujnih formacija oblaka i sl., dok sam ja pri povratku iz Grčke u Albaniju u augustu 2014. godine na svom ljetovanju uslikao morsku pijavicu, koja me je ostavila bez teksta.

Povod osnivanja zajednice jeste sve ekstremnije djelovanje meteoroloških prilika, a 2014. se činila sama po sebi ekstremno – počevši sa nikad toplijom zimom i završivši sa historijskim poplavama kakve Bosna i Hercegovina još nije vidjela. Tada smo Kristijan i ja odlučili da svako u svom kraju slika vremenske nepogode i da naš rad koji pokazuje sve jače ekstreme dočaramo kroz ovaj projekt, tj. zajednicu.

Naš cilj je definitivno napraviti izložbu fotografija svih zabilježenih ekstrema pod nazivom „Meteorološki kontrasti i ekstremi“, slično kao što to radi susjedni i ugledni „Crometeo“ u Republici Hrvatskoj, naravno na naš unikatan način.

Da li ste oduvijek znali da će Vaša karijera biti usko vezana za današnju “profesiju”?

Iskreno ne jer rano je još govoriti o profesiji, a pogotovo o karijeri, jer ja sam još uvijek vrlo mlada osoba, student, akobogda uskoro treće godine i svakako moj idući cilj će biti usmjeren na nadogradnju Softverskog inžinjeringa sa meteorologijom na master studijima koji ću po svim prilikama morati raditi van Bosne i Hercegovine, jer u Bosni i Hercegovini ne postoji studij meteorologije ili Odsjek za meteorologiju pri Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.

Trebat će proći dosta vremena da se pročita dosta literature, uradi niz naučnih istraživanja, dobiju naučne reference za vlastita naučna istraživanja, prisustvuje seminarima i naposljetku stekne zvanje dipl. ing. meteorologije da bi, kako ja to smatram, mogao otpočeti bilo kakvu karijeru i profesiju koja je zasnovana na Life-Long Learning mehanizmu (cjeloživotno usavršavanje, nadogradnja i učenje).

Koliko je profesija meteorologa priznata ali i profitabilna kod nas u odnosu na svijet?

Ova nauka se cijeni u svijetu, i definitivno se može lijepo živjeti od nje, no u Bosni i Hercegovini je potpuno zapostavljena. Naš Federalni hidrometeorološki zavod radi u prilično lošim uvjetima, ali se trude da svoju postojeću opremu iskoriste najbolje i najefikasnije moguće.

Ogroman je značaj meteorologije jer klima se konstantno mijenja, ali kako sam već spomenuo, ali država ovu nauku ne doživljava previše ozbiljno i postupa prema njoj na principu ad hoc, sve dok jednom ne bude prekasno.

Država će morati malo više imati sluha za ovu nauku i ulagati nešto više novca nego što sad ulaže jer zaštita i obavještavanje ljudi o svim nadolazećim vremenskim (ne)prilikama je od krucijalnog značaja jer tako jačamo ovu nauku i dajemo doprinos na njenoj kvaliteti.

Vidjeli smo šta znači blagovremeno dati prognozu pred sibirski val hladnoće u januaru 2017. i snijeg na kraju 2017. godine, kao i na poplave u maju 2014. godine. Morat ćemo se svi više angažirati.

Šta smatrate bitnim za uspjeh u Vašem životu?

Jaka motivacija, volja, želja za znanjem i uspjehom, energičnost, neiscrpna posvećenost onome što volite i jednostavno podrška ljudi sa strane koja vam dođe kao hrana, stimulans i energija da budete još bolji.

Imate li slobodnog vremena i kako ga koristite?

Generalno gledano, vrlo malo. Tijekom jedne radne sedmice, 75 posto mog ukupnog vremena provodim na svom univerzitetu i gledam da za to vrijeme ne propustim niti jedno svoje predavanje ili laboratorijsku vježbu i da iz te ustanove izvučem maksimum.

20 posto otpada na fakultetske obaveze – učenje, istraživanje, čitanje ili analiziranje, a preostalih %5 je isključivo vrijeme za mene koje, opet, često provedem ili u nekom opuštenom radu, ili pričajući sa svojim roditeljima, ili pak izađem prošetati se sa fotoaparatom oko vrata kako bih uslikao koju fotografiju kada to vremenske prilike dozvoljavaju.

Kako se volite opustiti – Imate li neki hobi, posebnu vrstu rekreacije, bavite li se sportom?

Ne bavim se sportom, ali fotografija mi je hobi i to me najbolje opusti nakon napornog dana i uživam u tome, posebno kada vas prijatelji zamole da ih slikate, tada se posebno osjećam lijepo jer u isto vrijeme vježbam svoje vještine i svoje ideje na njima. U vid rekreacije ubrajam dugotrajno šetanje. Volim zaista puno šetati i osjećam se odlično kada pređem po 10, 15, a nekada kada imam više slobodnog vremena, i 20 kilometara dnevno.

Generalno, volim provoditi što više svog slobodnog vremena na čistom i svježem zraku, što mi vraća energiju, jača imunitet i drži me u solidnoj kondiciji. Opuštanje, koje ubrajam u onih %5 gore spomenutih, vidim i u svom ritualu koji me svakodnevno raduje kada za njega dođe vrijeme, a to je veća šolja herbalnog/crnog/voćnog čaja, jer kahvu ne pijem.

“Ogroman je značaj meteorologije jer klima se konstantno mijenja, ali država ovu nauku ne doživljava previše ozbiljno i postupa prema njoj na principu ad hoc, sve dok jednom ne bude prekasno” – Nedim Sladić.

Akta.ba

(Visited 112 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments