Naporan rad je precijenjen?

14 maj

Ljudi kažu da cijene one koji naporno rade, ali zapravo pritom misle reći da vole prirodne talente. Talentiranost i karijerni uspjeh ne moraju ići ruku pod ruku. Ne kaže se uzalud da uspjeh čini 2 posto talenta i 98 posto truda.

Iako će svatko normalan reći da cijeni naporan rad i pojedince koji su u svojoj karijeri napredovali postepeno, ‘od nule’, u praksi smo do neke mjere svi skloniji simpatizirati prirodne talente. Znate, one genijalce koji jednim potezom mogu riješiti problem nad kojim smo mi ‘mozgali’ tjednima ili čak mjesecima.

Danas, kada u biznisu sve više pratimo uspješne priče mladih inovatora ili klinaca čije aplikacije gotovo preko noći postaju mega popularne, kada nam u vijestima savjete o tome ‘kako biti uspješan’ daje 17-godišnjak koji se bavi online marketingom, legitimno je ako sami sebe ulovimo kako si postavljamo pitanje: Znači li to da su svi moji prekovremeni sati i honorarni poslovi bili gubitak vremena? Nije li postojao neki jednostavniji način da dođem do tud gdje sam sada?

Uče nas da bez napornog rada i truda nema postignuća. Istovremeno, fasciniraju nas priče o ljudima koji su jednom jednostavnom idejom ili proizvodom uspjeli ‘zaraziti’ cijeli svijet u roku nekoliko mjeseci. Što je bolje?

Psiholozi na Harvardu svojevremeno su proveli istraživanje nad 103 profesionalna glazbenika da ocjene dva izvođača temeljem uvida u njihov profil u pisanoj formi i video zapisa u kojima ti izvođači sviraju ‘Three movements of Petrushka’ Igora Stravinskog. Dva različita izvođača zapravo je glumila jedna jedina osoba, koja je u jednom profilu predstavljena kao osoba visoke radne etike, a u drugom kao prirodno talentirana osoba.

Sudionici istraživanja u upitniku su najprije morali odgovoriti cijene li više trud i marljivost ili prirodni talent te su, očekivano, izjavili da više cijene ovo prvo. Međutim, kada je trebalo ocijeniti ‘dva’ izvođača, veće simpatije ‘pobrao’ je talentirani izvođač. U daljnjem tijeku studije istraživači su čak otkrili da iskusniji glazbenici više cijene talentiranog izvođača nego što je to bio slučaj među glazbenicima početnicima! Ovaj rezultat zanimljivo je promatrati u kontekstu zapošljavanja, ako uzmemo u obzir da ‘zadnju riječ’ prilikom zapošljavanja u pravilu imaju iskusniji zaposlenici odnosno seniori.

Iz tog razloga istraživanje je prošireno na radnu sredinu gdje se radno iskustvo uobičajeno smatra prednošću, a konkretan doprinos cijeni daleko više od potencijalnog uspjeha. Istraživanje je bilo donekle slično prethodnom. Sudionici su analizirali profile posloprimaca, od kojih je jedan bio prirodno talentiran, a drugi marljivi radnik, a zatim su imali priliku čuti jednominutnu snimku u kojoj svaki kandidat govori što im može ponuditi. Naravno, u pitanju je opet bila samo jedna osoba. I opet se ispostavilo je da talentirani posloprimac dobio veću naklonost ispitanika za razliku od marljivog kolege u kontekstu ocjenjivanja dosadašnjih ostvarenih postignuća.

Također, opet se pokazalo da su ispitanici s više radnog iskustva pokazali veću naklonost talentiranom posloprimcu nego stručnjaku koji je svoj uspjeh gradio postepeno.

Temeljem svega navedenog kreirano je još jedno istraživanje kako bi se utvrdilo koliko prirodni talenti vrijede kao potencijalni poslovni partneri ili zaposlenici. Ispitanicima su pokazani profili dva poslodavca, njihova postignuća (godine radnog iskustva, IQ, ostvarena dobit) te pozadina koja je otkrivala da je jedan od njih prirodno talentiran, a drugi marljiv i predan radu. Ispitanici koji imaju poduzetničko iskustvo bili su spremni odustati od ‘uhodanog’ i provjerenog uspjeha u ime investiranja u talentiranu osobu.

Istraživanja su potvrdila da smo prilično skloni riziku zanemarivanja kvaliteta visokokvalificiranih kandidata koji iza sebe imaju različita postignuća u ime toga da svoju naklonost poklanjamo prirodnim talentima, koji zapravo mogu biti lošiji izbor. Srećom, imamo li na umu svoju ‘slabost’ prema talentima, to nam omogućuje da prilikom selekcijskog postupka objektivnije sagledavamo situaciju i kandidate koje vrijedi zaposliti.

Jednako tako, ‘slabost na talente’ dragocjena je informacija i tražiteljima posla. Imajući na umu da iskusni poduzetnici simpatiziraju talente u životopisu i molbi ne bi bilo loše istaknuti upravo te osobine i potkrijepiti ih konkretnim primjerima ili hobijem.

Zaključno, odakle ova simpatija prema talentima? Odgovor vjerojatno leži u tome što smo ‘talent’ skloni smatrati trajnom osobinom, dok postignuća i trud mogu ovisiti o brojnim vanjskim faktorima na koje nije uvijek moguće utjecati, ali koji utječu na kvalitetu izvedbe. Iako, iz perspektive onih koji naporno i marljivo rade, ovo neodoljivo podsjeća na ‘prečicu’ do uspjeha i nema pozitivnu konotaciju. Prosudite sami.

www.moj-posao.net

(Visited 50 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments