Na doktoratu u Holandiji Saša Gazibegović ostvaruje svoj san

5 apr

Saša Gazibegović rođena 1990. godine u Doboju danas živi i radi u Holandiji. Zaposlena je na Tehničkom univerzitetu u Eindhovenu i Delftu. Ona nam je otkrila kako, kada i zašto je otišla u Holandiju i kakav je život Holanđana. Radi se o jednoj veseloj, ljubaznoj i pristupačnoj naciji koja cijeni rad, trud i pruža podršku onima koji to zaslužuju.

Nakon završenog dodiplomskog i master studija na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, Saša se preselila u Holandiju u kojoj radi doktorat koji podrazumijeva istraživanje uz radni odnos.

-„Za vrijeme dodiplomskog studija interesovala sam se za pohađanje master studija u nekoj od zemalja Zapadne Evrope. Glavnu motivaciju za pokušaj odlaska „vani“ sam pronašla u uspjehu moje drage tetke, Olje Panić, doktora astronomije, u Evropi, koja je danas zaposlena na Institutu za astronomiju Univerziteta u Cambridgeu. Nakon nekoliko odbijenih aplikacija za master studij ja nisam odustala. Na posljednoj godini dodiplomskog studija preko organizacije za razmjenu, IAESTE, pronašla sam mogućnost obavljanja prakse u Eindhovenu u svrhu magistarskog rada u firmi, inovativnom centru, koja se bavi naučnim istraživanjem i razvojem istog. Pošto je u Sarajevu trajanje magisterija samo jednu godinu, a tu jednu godinu sam trebala da budem u Holandiji, tokom obavljanja prakse povremeno sam putovala nazad u Sarajevo kako bih položila ispite. Moram priznati da naporno jeste bilo, ali ja sam uživala. Nakon predivnih 9 mjeseci koje sam provela u Eindhovenu vratila sam se u Sarajevo kako bih uspješno završila magisterij u novembru 2014. godine. Sve to je bilo moguće i uz nesebičnu podršku mojih profesora na Odsjeku za fiziku, PMF-a. Istraživanje u Holandiji mi se dopalo i ubrzo nakon povratka u Bosnu sam odlu

U Holandiju po ispunjenje sna

 

-„U Holandiju sam otišla odmah nakon završetka dodiplomskog studija, u oktobru 2013. godine, preko IAESTE razmjene. Međutim, tada sam još uvijek bila vezana za studij eksperimentalne fizike koji sam pratila na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Otišla sam u Holandiju kako bih ispunila svoj san, da se bavim nečime jako interesantim, egzotičnim, i u budućnosti primjenjenim u industriji i svakodnevnom životu. Moje istraživanje je bilo u oblasti uređaja „nove generacije“ i fleksibilne elektronike kao što su pametni telefoni, transparentni zasloni, e-novine. A ja sam se bavila razvojem nove klase materijala, poluprovodničkih oksidnih tankih filmova, koristeći specifičnu tehniku za dobijanje istih, koji predstavljaju aktivne slojeve uređaja „nove generacije“. Tih devet provedenih mjeseci živjela sam svoj san. Radila sam na svom vlastitom istraživanju, koristila kreativnost, otkrivala nove meni nepoznate stvari i bila cijenjena za obavljeni rad. Surađivala sam sa naučnicima iz različitih oblasti, nanofizike i nauke o materijalima te elektrotehnike. Danas je moje istraživanje u oblasti razvoja nanomaterijala u svrhu pravljenja prvih kvantnih kompjutera“ – pojasnila je Saša.

Odlazak iz svoje zemlje u inostranstvo znači odlazak zbog određenih pogodnosti i mogućnosti koje u svojoj zemlji ne bismo imali.

-„Život u inostranstvu ima dosta prednosti. U naučnom smislu, koji je jedan od ključnih razloga radi čega sam se odlučila na ovaj veliki korak preseljenja, Holandija je jedna od vodećih zemalja u Evropi. Studiranje i rad u inostranstvu pruža mogućnost napredovanja i usavršavanja kao i pristup novim i naprednim tehnologijama koje kod nas još nisu poznate. Ono što se meni jako dopada kod Holanđana jeste njihova sposobnost za organizaciju. Bilo da se radi o poslovnom ili privatnom životu, Holanđani imaju svoj mali organizacijoni kalendar u koji zapisuju sve obaveze koje moraju da izvrše, čak i izlaske sa prijateljima. Iako zvuči kao robotizovani sistem, ovakakav sistem funkcionira. Holandija je jedna uređena zemlja u kojoj se ja osjećam sigurno. Trenutno se ne brinem o mogućnostima daljeg zaposlenja nakon završetka doktorata. Obrazovni sistem je takav da nije neobično niti nemoguće da sutra počnem da radim kao menadžer ili slično u Tesla Motors, na primjer (sa osmjehom na licu) iako je moja pozadina više u oblasti nanotehnologije i razvoja različitih materijala“ – rekla je Saša koja osim engleskog kako kaže pokušava pričati španski i talijanski.

-„Dodiplomski studij u Holandiji je na holandskom, a magistarski na engleskom jeziku. Oko 87 % Holanđana priča engleski jezik. A više od 50% priča njemački jezik, što znači da većina poznaje i priča barem tri jezika. Čini mi se da se Holanđani zaista trude naučiti sve moguće jezike. To je ono što čini Holandiju jako atraktivnom za dalje studije i omogućava punu integraciju i multietičnosti. U Holandiji svi pričaju engleski jezik, mali i veliki, što je velika prednost u poređenju s ostalim evropskim zemljama. Naravno, poznavanje što više jezika pruža više pogodnosti u poslovnom, socijalnom smislu i kulturološkom smislu“ – rekla je Saša koja se vjerovatno neće vraćati u rodnu joj zemlju jer želi ostati u domenu nauke i profesionalno se razvijati u nekoj od evropskih zemalja.

-„Moj plan je da završim doktorsku disertaciju koju sam započela i nakon toga nadam se pronaći posao koji će mi omogućiti nastavak istraživanja. Voljela bih ostati u vodama nauke i nakon završetka doktorata, međutim trenutno ne razmišljam previše o tome. Pošto u Bosni nemam mogućnosti za to, vjerovatno ću ostati negdje u Evropi“ – kazala je Saša.

Ovo o Holandiji morate znati!

-„Živjeti u Holandiji znači morati posjedovati biciklo. Svaki Holanđanin ima barem jedno biciklo, a najčešće posjeduju po dva. I, tako sam i ja morala da nabavim svoje prevozno sredstvo. Moram priznati da mi je trebalo nekoliko zimskih mjeseci, gužve i skupog i vremenski dugog gradskog prevoza prije nego sam nabavila svoje prvo „holandsko“ biciklo. Od prvog dana kada sam se odvezla se na posao koji je tada bio 8 km udaljen od mog stana više nikada nisam ni pomislila o drugom prevoznom sredstvu.

Holanđani vole da se zabavljaju, piju pivo, jedu sir, pomfri, bitterballen, u principu sve sto je pohovano ili prženo u dubokom ulju. S obzirom da sam veliki gurman, nije mi bilo teško prihvatiti da ponekad jedem sve moguće kombinacije gore nabrojane. Jako bitna napomena, po pravilu pomfri se jede isključivo sa majonezom. Jednog dana sam bila u Amsterdamu, i onako užurbano uzela pomfri s kečepom i sjela na klupu kako bih pojela svoju omiljenu „junk“ hranu. Na istu klupu do mene sjeo je i jedan Kinez, a njegova prva reakcija prema meni je bila: „Ti nisi Holanđanka. Znam sigurno jer jedeš pomfri sa kečapom, a ne majonezom.“ To me baš nasmijalo. A danas se trudim da jedem i sa majonezom i kečapom.

Ako živiš u Holandiji u ormaru moraš imati barem jednu narandžastu odjevnu stvar. Bila to majica, perika, hlače. Jer, upravo naradžasta je nacionalna boja Holanđana. Za vrijeme kraljevog rođendana, 27. aprila, Holanđani se oblače u naradžasto i slave jedan od najvažnijih nacionalnih praznika u zemlji tulipana. Najčešće se organizuju zabave na otvorenom, koncerti na glavnim gradskim trgovima, i parade u nekoliko gradova u Holandiji, a najveća zabava je u Amsterdamu. Nešto slično našem Prvom maju, samo u dosta većim razmjerama, i naravno u naradžastom.
Jedna divna stvar jeste povezanost svih gradova, mjesta u Holandiji vozom. Vozom se bukvalno može doći gdje se poželi, za sat-dva vožnje u jednom pravcu. Sva prevozna sredstva se koriste pomoću iste personalizovane kartice na koju se novac uplaćuje. Pomoću toga se može uštediti novac, a i vrijeme.

Holanđani su veoma toleratni prema raznim rasnim i etničkim pitanjima. Sama spoznaja da je u Amsterdamu oko 30 % stanovništva zapravo doseljenika govori dosta. Kao nacija vrlo su ljubazni, komunikativni, nasmijani i pozitivni. Na prvi mah, kada sam tek došla u Holandiju bila sam toliko iznenađena da mi je bilo čudno, možda i neprijatno, što mi se većina Holanđana prijateljski smješkaja i pozdravlja, bilo u supermarketu zaposlenici, na ulici prolaznici, u zgradi stanari. Imala sam nekoliko susreta sa starijim ljudima koji su imali veliku želju samnom da pričaju na engleskom ili holandskom iako ga ja nisam razumjela o njihovim ljubimcima, o mojim shopping kesama, svim mogućim temama.

Željela bih istaknuti, da je baš radi svih ovih divnih karakteristika ljudi u Holandiji, moguće doći raditi i studirati ovdje. Čak i na master odmah nakon završetka dodiplomskog studija. Holanđani cijene trud, volju i interesovanje. I željela bih podstaknuti sve mlade studente da istražuju mogućnosti i ne odustaju od aplikacija, čak i nakon nekoliko odbijenica, ukoliko žele da se bave nečime što možda nije dostupno u Bosni i Hercegovini danas. Jer nije nemoguće. Danas imamo tu mogućnost da koristimo internet, pretražujemo sve što nas zanima. E pa upravo sve vezano za studij u Evropi, se može pronaći na internetu uz određeni vlastiti trud“ – otkrila je Saša.

Zeda.ba

(Visited 456 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments