Moj život u Češkoj, Španiji i Rusiji!

6 nov

Od Erasmus studenta u Češkoj, EVS volontera u Španjolskoj, do profesorice stranih jezika u Rusiji… Lidija Palac je jedna od rijetkih mladih ljudi koja je zasigurno odlučila iskoristiti sve prilike koje joj se nude u inostranstvu kao mladoj osobi. Prilikom studiranja hrvatskog i engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Mostaru, Lidija je odlučila na četvrtoj godini aplicirati za Erasmus stipendiju, ni manje ni više u Češkoj. Nakon uspješne aplikacije, s  tim počinju i sve ostale avanture koje su uslijedile…

Gdje si se informirala o Erasmusu? Jesu li studenti u BiH dovoljno informirani o Erasmusu, koliko su mladi iskoristili mogućnosti koje im nudi EU?

Erasmus me oduvijek privlačio, još od moje prve godine fakulteta. Za ovu razmjenu studenata sam saznala preko predavanja koja su održana na Mostarskom sveučilištu, ali i preko prijateljice koja je godinu dana nakon mog Erasmusa i sama otišla na studentsku razmjenu. Sve je bilo organizirano od strane  koordinatora koji su bili zaduženi za informiranje studenata o Erasmusu.  Nekoliko dana poslije, odlučila sam posjetiti web stranice fakulteta koji su bili ponuđeni, sve dok nisam našla i sveučilište koje je savršeno odgovaralo mojoj struci: Masaryk Sveučilište u Brnu, u Češkoj. Studentima se nude informacije, ali mislim da bih se protok informacija trebao poboljšati, kao i sama volja studenata da se odvaže na ovo.

Kako je prošla prijava za Erasmus, i da li je aplikacija bila zahtjevna?

Prijava je išla poprilično brzo, prvih tjedan dana osjećala sam se izgubljeno od silnih informacija na internetu, ali sve je postalo mnogo lakše nakon što sam se obratila koordinatorici koja je bila zadužena za razmjenu studenata sa mog Sveučilišta. Ona mi je davala smjernice, no većinu posla ipak sam morala odraditi sama. No, kažu, kada nesto uistinu želiš, ništa nije teško ni nemoguće. Još se sjećam kojom sam brzinom napisala motivacijsko pismo i CV, to je vrlo vjerojatno bio rezultat moje silne želje da ostvarim dugo željeni san. Ubrzo sam se konzultirala sa profesorima na fakultetu, kako bismo našli odgovarajuće predmete koje sam slušala na razmjeni, i moj Ugovor o učenju (Learning agreement) je također bio gotov. Nakon dva i pol mjeseca neizvjesnosti, saznala sam da je moja prijava urodila plodom. Mojoj sreći nije bilo kraja.

Nakon jednog semestra u Češkoj, Lidija je odlučila aplicirati za EVS, prilikom kojeg je dobila priliku za volontiranje od 11 mjeseci u jednoj omladinskoj fondaciji u Španjolskoj, točnije u Valenciji. Erasmus iskustvo kao i EVS, bila su neprocjenjiva iskustva, koja ujedno nose i određenu težinu u CV-u.

Što je najdragocjenije što si ponijela doma od Erasmus i EVS iskustva?

Od svih iskustava koja sam imala, mislim da mi je Erasmus ipak najdraže iskustvo. Vjerojatno zato sto je od Brna sve i počelo… Suvišno je govoriti koliko mi se život pomjerio iz ležišta, koliko sam divnih ljudi upoznala, i sa nekima od njih sklopila prijateljstva koja ostaju za cijeli život. Nevjerojatne su lekcije kojima su me EVS i Erasmus naučili. Nijedna diploma se ne može mjeriti sa svim iskustvom stečenim u stranoj zemlji, gdje sam imala priliku razbiti sve stereotipe koje sam imala prije odlaska, sve strahove i sve nedoumice koje su me sputavale. Naučila da smo svi drugačiji kada se nadamo, sanjamo, i kada razmišljamo i dajemo mišljenja o stvarima oko nas. Naučila sam da sve ima svoj razlog i onda kada se ne čini tako. Najvažnije od svega, počela sam vjerovati samoj sebi i vlastitim mogućnostima. Najdragocjeniji su oni trenuci koji ce zauvijek ostati u sjećanju, sva putovanja sa novopečenim prijateljima, prve riječi naučene na češkom ili španjolskom jeziku, predavanja na jeziku koji nije materinji i osjećaj da je samo nebo granica, kada jednom pokušaš.

I nakon završenog projekta u Španiji, to je bio samo početak još jedne pustolovine. Lidija trenutno radi kao profesorica engleskog i španjolskog jezika u Rusiji, u jednoj moskovskoj školi. Kako nam je rekla u razgovoru, kada se jednom otisnite iz svoje komforne zone, više se ne možete vratiti na svoje staro stanje uma. Ključ je uzastopno rasti i obogaćivati vlastiti život novim iskustvima.

Dragi studenti, izađite iz svoje komforne zone, iskoristite sve prilike koje vam se nude kao jednom studentu, a kojih je jako mnogo.

Jer kao što kaže jedna izreka: “ In the end, we only regret the chances we did not take.”

Autor: Dalila Osmić

(Visited 762 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments