Mladi kik-bokser Čedo Pantić: Aktuelni evropski prvak

13 jul

Autor: Marko Milašinović

Čedo Pantić (1996) iz Modriče, član kluba borilačkih sportova „Hektor“ iz Laktaša jedan je od najuspješnijih kik-boksera u BiH. Mladi borac u dosadašnjoj karijeri je stekao zavidan uspjeh. Četverostruki je prvak BiH; osam puta je osvajao pojas prvaka Republike Srpske; 2 puta osvajač BALCAB kupa; Profesionalni prvak Republike Srpske; 3. mjesto na svjetskom prvenstvu, a još uvijek je aktuelni evropski prvak, što je i kruna njegovog dosadašnjeg bavljenja ovim sportom.

Čedo je u razgovoru istakao da je vrlo teško uspjeti, ali da mladog čovjeka nista ne smije da obeshrabri, te da poslije padova moramo ustajati jači,a nikako odustajati…

Kad si se počeo baviti kik-boksom i otkud baš da izabereš taj sport?

– Počeo sam se baviti u decembru, 2011. godine, a ovaj borilački sport sam izabrao jer sam od ranog djetinjstva pokazivao interes i volio borilačke sportove…ali to nije bio jedini razlog, takođe sam ljubitelj individualnih sportova u kojima sportski uspjeh zavisi samo od tebe, naravno, uz još niz stvari koje trebaju da se “poklope“;

Kakav je bio početak, budući da je to jedan vrlo naporan sport?

– Početak je, kao i gotovo svaki, bio težak. Prva tri mjeseca sam u gardu stajao. Bili smo podjeljeni u dvije grupe, početnike i napredne. Svojim trudom i radom sam veoma brzo napredavao, što je primjetio i moj trener, koji me je prebacio u naprednu grupu.

Kakvi su bili uslovi za trening, te da li je opštinska vlast imala sluha za vas i da li vas je podržala finansijski?

– Uslovi su u našoj zemlji teški, to već svi znamo, a ni uslovi u sportu nisu ništa bolji, posebno u ovim skupljim. Para nije bilo nigdje. Sve smo na početku morali sami finansirati, što nije bilo ni malo lako. Tek kada sam postao malo poznatiji u ovom sportu, počeli su se javljati sponzori, a pomalo i opština.Tek kada uspiješ u nečemu, tek tad se neko sjeti. Čak ni prevoz nisam imao, a živio sam 15ak km od Modriče, majka me je odvozila dovozila sa treninga. Veliku pomoć sam imao od Saše Živkovića, trenera iz modričkog kik-boks kluba „Gvardija“, kao i od svih ljudi iz pomenutog kluba, hvala im na vjeri. Danas je sve lakše. Treniram u KBS „Hektor“ u Laktašima. Omogućeni su mi i suplementi ishrani, oprema, teretana, kao i rad sa provjerenim borcima sa ovih prostora;

Sjećaš li se svoga prvog takmičenja?
– Na prvo takmičenje sam otišao u martu 2012. na prvenstvo Republike Srpske. Tu sam se prvi put takmičarski borio. Imao sam tri borbe, sve tri pobjede i tu sam osvoji svoje prvo zlato;

Koji su tvoji dalji ciljevi?

– Ciljeva imam mnogo. Tek sam na početku. Ovaj sport je moj život i iz dana u dan sve više i više radim i napredujem. Nisam izgubio dvije godine i, uz naporan rad, neću stati dok sve zacrtano ne ostvarim. Jedan od ciljeva je već ostvaren, naime, ove godine bih se trebao početi takmičiti pod okriljem svjetski poznate organizacije “FFC“;

Koji je tvoj moto i šta bi poručio mladim sportistima, a i mladima generalno?

– Moto mi je „Onaj ko više zasluži i više želi – pobjeđuje“, a ja se neprestano trudim da svojim radom što više zaslužim i što više želim. HOĆU da pobjeđujem. Mladima mogu poručiti da ako žele postati uspješni u sportu, ali i ostalim sferama života, ne trebaju samo željeti nešto, nego se boriti i biti „opsjednuti“ ostvarivanjem svojih ciljeva. Trnovit je put do zvijezda, ali kad pregaziš trnje, samo nebo je granica. Padovi u sportu, kao i u životu, ne trebaju nikoga da obeshrabre… oni su sastavni dio života, oni su naši testovi, preko kojih učimo i postajemo bolji. Nikada ne odustajte od svojih snova.

**Ova priča je nastala kroz projekt obuke studenata novinarstva Sveučilišta u Mostaru, Univerziteta u Banjoj Luci i Sarajevu, u organizaciji Munja inkubatora i OSCE Misije u BiH.

 

(Visited 1.264 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments