Mlada Sarajka na studiju građevine u Istanbulu

1 feb

Otomansko carstvo, turske sapunice i Istanbul su stvari kojih se sjeti tipičan Bosanac i Hercegovac, kad je u pitanju Turska. Golema euroazijska zemlja koja ima bogato kulturno naslijeđe, i koja ima jedini grad koji se pruža na sva kontinenta. Istanbul, kako je živjeti u tom gradu, i kako se jedan student građevine snalazi na svojim studijama, otkrivamo u nastavku teksta koji vam donosimo. Amina Dacić je studentica četvrte godine studija građevine na Univerzitetu Yeditepe. U razgovoru sa Aminom, otkrili smo kako je odlučila aplicirati za studij u Istanbulu, i kako se odvija život u ovom gradu.

Svake godine u Turskoj ambasadi u Sarajevu izlazi konkurs za stipendije, koji se objavljuje u martu ili aprilu. Ovaj konkurs je moguće vidjeti na službenoj stranici ambasade, samim odlaskom ili telefonskim pozivom ambasade u Sarajevu, gdje se mogu dobiti detaljne informacije.

„U četvrtom razredu srednje škole, odlučila sam da svoje studije nastavim u Turskoj, Istanbul po mogućnosti, jer sam tamo živjela kao mala. Tako da sam se prijavljivala na svaku stipendiju koja je omogućavala to. Na kraju sam za i ovaj konkurs sasvim slučajno saznala preko prijatelja. Na njega sam se prijavila i dobila stipendiju. Aplikacija je bila poprilično jednostavna, svjedočanstvo, preporuka dva profesora iz srednje, motivaciono pismo i score na toefl ispitu, mislim da je minimum bio 79 bodova.“

Odlazak u stranu zemlju bilo kojim povodom, iziskuje određenu prilagodbu na novu okolinu, kulturu, jezik. Nekima ta prilagodba ide teže, dok se pojedini ljudi brzo adaptiraju u novu sredinu. U zapadnim zemljama, u društvo je usađeno i na neki način obavezno da student tijekom svog studiranja, provede određeni period u stranoj zemlji, bilo na razmjeni, treninzima, ili nekom sezonskom poslu. U našoj zemlji, kada se spomene netko tko je živio u inostranstvu, studirao ili radio, na njega se gleda kao na nekog šampiona u nekoj sportskoj disciplini.

„Prve dvije godine su po mom mišljenju najteže. Posebno ona druga kad si svjestan da nisi više tu turistički, ni u prolazu: jer tako ti prođe prva godina. Bar je u mom slučaju bilo tako. Nakon dvije godine sve je lakše. Imaš rutinu tamo, imaš rutinu kada dođeš na odmor ovdje. Mislim da je sa 18 godina sa koliko sam ja krenula na fakultet, nisi svjestan koliko veliku odluku u životu donosiš. U svakom slučaju, pokajala se nisam i preporučila bih svima da učine isto, jer nikad nismo hrabriji nego sa 18.“

Samostalan život, život u stranoj zemlji donosi brzo sazrijevanje osobe da se brže osamostali u svakom segmentu života. Izlazak iz komforne zone, donosi toliko novih iskustava, prijatelja.

„Iskreno najviše što sam naučila studirajući vani, nije ono o čemu studiraš, nego samostalni život. Počinješ donositi sam većinu odluka i nositi se sa posljedicama toga. Bile one loše ili dobre, tvoje su. Nauči se mnogo toga u odnosu sa ljudima. Da shvatiš drugog i drugačijeg. Saslušaš, možda i promijeniš mišljenje o nečemu. Studirajući vani također ne upoznaš samu kulturu te zemlje, nego i mnogih drugih. Istanbul, kao grad je divan, ljudi veoma ljubazni, ponekad i previše, u ovom gradu rijetko ti može biti dosadno. Pun je raznolikosti i svako može naći nešto što ga zanima i ispunjava.“

Za kraj smo ostavili Amininu poruku mladim ljudima u Bosni i Hercegovini koji i ne razmišljaju o tome da se otisnu u nepoznato , ili ipak da. Nadamo se da će mnogi poslušati njenu poruku, koja je prvenstveno proizašla iz njenog iskustva.

„Mladima preporučujem da putuju, koliko god i gdje imaju priliku. Tako se najbolje i najlakše čovjek izgrađuje i širi svoje vidike, što mislim da je potrebno svakom čovjeku kako bi napredovao u bilo kojoj oblasti života. Nakon studija imam plan ostati par godina u Istanbulu da radim, možda master negdje drugdje. Nemam neku stabilnu viziju.“

Autorica: Dalila Osmić

(Visited 747 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments