Milena Rađenović – živjeti i raditi u Saudijskoj Arabiji

23 jun

Pri samom pomenu područja Bliskog Istoka čovjek dobije najrazličitije asocijacije. Neki će reći orijent, drugi će pomisliti na beskrajna naftna polja, ekonomsku situaciju ili pak svu modernu arhitekturu i toplu klimu. Međutim, mnogima s Balkana ali i Evrope su, posljednjih godina ili decenija, zemlje Bliskog Istoka postale sinonim za područje ekonomske migracije i mjesta gdje dobijaju dobro ili bolje plaćene poslove. Milena Rađenović jedna je od onih koje je sticaj okolnosti odveo u Kraljevinu Saudijsku Arabiju, u njihovu najveću, i jednu od vodećih aviokompanija na planeti Saudia Arabian Airlines. U godinama koje su uslijedile, otvorila su joj se vrata novog svijeta, prelijepog podneblja na koji se u mnogim dijelovima zemaljske kugle gleda s predrasudama. Kako kaže – neutemeljenim.

TAJ MAHAL

– Posao stjuardese sam po sebi nije bio nedoumica jer je bilo lako pronaći informacije koje objašnjavaju kako živjeti u koferu. Više nedoumica bilo je vezano za život koji me je čekao u zemlji koju nisam poznavala. Iz ove perspektive, šest godina poslije, mogu reći da ovoj ogromnoj zemlji treba dati šansu da vas očara, jer u suprotnom gubite mnogo ne upoznavši sve ono što ona ima ponuditi – priča Rađenović.

SAUDI ARABIA

Živjela je u najvećem gradu u Saudijskoj Arabiji, Džedi, smještenom na obali Crvenog mora. Kaže da je često i pored zahtjevnog posla imala priliku vrijeme provoditi na prelijepim plažama koje se nalaze u sklopu mnogobrojnih resorta, koji uglavnom pripadaju poznatim hotelima, kao i ona na koja ulaze isključivo stranci u ovoj državi.

BIG BEN

– Džeda je ogroman grad. Velike avenije i gust saobraćaj su prvo što ćete primjetiti. Drugo su apsolutno svi poznati svjetski brendovi. Brendovi odjeće, lanci restorana i sve ostalo poznato u ostatku svijeta, zastupljeno je i u Saudijskoj Arabiji. Poznata je tvrdnja koja kaže da, ako je večeras neka kolekcija izašla u Parizu, ujutro je već u Džedi ili Rijadu. Šoping je očaravajući – priča Rađenović.

SANTORINI

Posebno poglavlje priče je život u ovoj zemlji. Saudijska Arabija važi za konzervativnu državu u kojoj važe posebna pravila i zakoni, najviše kada je riječ o ravnopravnosti spolova, ali, kako tvrdi Rđenović, privikavanje na njih nimalo nije neugodno.

JUZNA AFRIKA

-Prihvatati pravila i zakone države u kojoj namjeravaš živjeti je jedina ispravna i trezvena odluka.  Istina je da su javne ustanove, banke i slična mjesta organizovana polarno – odjel za žene i odjel za muškarce. U bankama imate dva ulaza i kada stupite u onaj za žene vidjet ćete vrlo lijepo obučene službenice koje su Saudijke. Čak će Vas, ukoliko imate nešto bitnije obaviti, te duže čekate, poslužiti tradicionalnom arapskom kafom i hurmama. Na javnim mjestima žene nose tradicionalne abaje, nešto poput dugih svilenih mantila.

Posljednjih godina su se pojavili mnogi kreatori koji su čak i ovaj segment modernizirali te se sada nerijetko viđaju iste te abaje u raznim bojama, sa najrazličitijim dezenima i krojem koji je sve samo ne ružan i konzervativan.

WASHINGTON

Postoji predubjeđenje da su žene u ovoj državi pod represijom. Lično, kroz posao sam imala priliku mnoge upoznati, družiti se i razgovarati o njihovim životima te sam shvatila kako one, zapravo, vode vrlo ispunjene živote.

Školuju se u svojoj državi, ali i na poznatim američkim i evropskim univerzitetima. Imaju kreativne hobije i često sopstveni biznis, ili su zaposlene, vrlo često putuju i skoro obavezno obilaze svjetske destinacije. Ambiciozne su i druželjubive. Postoji tradicija tog ženskog okupljanja, na koja sam imala priliku biti pozvana, gdje domaćica pozove i do pedeset ili više žena u svoju kuću. Ona tada ne kuha već sve obavlja unajmljena ketering kompanija a domaćica samo nastoji da se svi lijepo osjećaju. Na takva druženja dolaze sve generacije odraslih žena i u tom smislu nema predrasuda niti diskriminacije. Mladi ne izbjegavaju starije – prisjeća se Rađenović.

MILANO

Biti stranac u Saudijskoj Arabiji je – interesantno.

 

– Kao strankinja, nikada se nisam osjetila ugroženo ili diskriminirano na bilo koji način. Dapače, jako im je interesantno kada je neko, naprimjer, iz BiH. Imaju mnogo pitanja, nasmiju se i obavezno kažu “welcome” što je meni uvijek bilo simpatično. Žene ne mogu voziti automobile ali nije teško naći taksi ili druge prevoznike koji rade za “Compound” u kojem živite. Stranci uglavnom žive u naseljima organizovanim za njih, zatvorenog tipa gdje se nalaze zgrade, kuće, bazeni, teniski, košarkaški i fudbalski tereni, kino dvorane, kafići… Ovdje za žene, ukoliko smetaju, nisu obavezne abaje i život je organizovan kao bilo gdje na zapadu. Tu važe druga, liberalnija pravila.

 

Ono što mi je posebno ostalo u sjećanju su zalasci sunca u Saudijskoj Arabiji. Ako na vrijeme zauzmete mjesto u nekom restoranu pored obale, naručite tradicionalni limun i menta sok i možda humus, pa šišu, upotpunite uživanje u spektakularnom zalasku sunca i bojama koje ono manifestuje baš na tim meridianima. I shvatit ćete, gdje god otišli, sa sobom nosite sebe,  a ljudi su svugdje na ovoj planeti koja je smo jedna, samo ljudi.

 

(Visited 5.183 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on Google+
Google+

Comments