Mislim da ne postoji dan kad ne počinimo barem jednu pogrešku: prođemo kroz crveno, zaboravimo obaviti kupnju, stavimo prvo mlijeko pa cornflakes, napijemo se i na eBayu kupimo set za drvodjelstvo jer smo moderna osoba i identificiramo se kao djetlić.
Kad zeznemo, postoje dvije mogućnosti: učiti iz pogreške ili ne učiti iz pogreške.
Ne učiti iz pogreške
Za bilo koju osobu koja želi napredovati ova je opcija neprihvatljiva. Ne možemo se samozavaravati da se pogreška neće ponovno dogoditi, da je do pogreške došlo isključivo krinjom drugih ili da nije dovoljno važna da se iz nje uči.
Naravno da će se pogreške događati, samo ne uvijek u istom obliku. Ako ne paziš u prometu, možeš izazvati sudar. Pogreške nisu isključivo djelo drugih ljudi i posljedica njihovog djelovanja. To što je frajer ispred tebe uletio sa zgrade kako bi se uključio u promet, prikeljivši pritom goluba za prozor, nije razlog da ti počneš mahati rukama skidajući mu maglice, supernove i konstalacije s neba. Ako ne učiš iz te pogreške, onda to što radiš nije važno. Ako nije važno, zašto gubiti vrijeme radeći nevažne stvari. Poanta rada je neprestano sebe izazivati da se probije zid osrednjosti kuglom marljivosti i ustrajnosti.
Učenje iz pogreške i kintsugi
Učenje i greška idu ruku pod ruku. Poanta učenja iz pogreške je da pukotine uzrokovane greškama ispunimo zlatom ili srebrom: kintsugi. Kintsugi, ili kintsukoroi, je japanska vještina popravljanja zlatom. Razbijene posude ili vaze vraćaju se u život trudom i popunjavanjem rupa. Upravo razbijenost posude omogućava da se popravi zlatom.
Pogreške nisu nužno negativna stvar, već su prilika za rast i otvaranje puteva koji bi inače bili udaljeni. Rad na sebi, neumoran, strpljiv i pun nade, omogućava da svoje pukotine ispunimo zlatom. Kintsugi se može na život primjeniti upravo svojim glavnim načelom: razbijeno ne znači neiskoristivo.
Kampus.hr
