ABCD prava: Kako je sve počelo i šta su to ljudska prava?

13 jul

Mi danas imamo: slobodu, jednakost pred sudovima, pravo na izbore, školovanje, zdravstvenu zaštitu, slobodu misli i vjeroispovijesti i slobodu kretanja. Čovječanstvo se od svog nastanka borilo i danas se bori za jednakost, pravdu i jednaka prava i jednake mogućnosti za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba za sve. Mnogi ljudi su se borili, patili, bili zatvarani ili položili život za prava koja mi danas imamo. Mnogi i danas to čine. Ljudska prava imaju kratkoročnu i dugoročnu perspektivu. Kratkoročna perspektiva je ono što se dešava sada. Dugoročna – način na koji tvoji današnji postupci i izbori utječu na slobodu i ljudska prava onih koji dolaze poslije.

Ti si danas mlad ili mlada. U skorijoj budućnosti ćeš biti građanin koji će se koristiti ljudskim pravima kako bi gradio ili gradila bolje društvo. Međutim, BUDUĆNOST POČINJE DANAS.

Umrijet ću što prije mogu“, rekla je jedna stara žena o kojoj nema ko da se brine. Ona ima pravo, ljudsko pravo, na zdravstvenu zaštitu. To se tiče mene, jer ćemo sutra i moji roditelji ili ja biti u istoj situaciji. Ja ili neko iz moje familije, neko od mojih prijatelja može sutra pripadati nekoj od ovih grupa. Zato, radeći za ljudska prava, radimo za sebe i svoje bližnje. Jer, ukoliko ljudska prava koriste samo pojedinci, onda to moramo nazvati pravim imenom – privilegijama.

U Africi, južno od Sahare, danas više od 10 miliona djece, zbog posljedica side, živi bez roditelja. Ona se najčešće regrutuju u vojsku, koja tako postaje njihova nova familija. Oko 1,1 milijarda ljudi u svijetu nema dovoljno hrane. 800 miliona je hronično pothranjeno. Mnogi od njih žive u zemljama koje, inače, proizvode, dovoljno hrane, ali… Mi znamo kako da spriječimo umiranje od gladi, ali ipak to ne činimo.
Istovremeno, u Sjedinjenim Američkim Državama se godišnje izvede oko 400.000 operacija ”usisavanja” sala.

U Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postoje hiljade djece koja nikada nisu imala mogućnost da upoznaju oca ili su ostala bez njega.

U Rio de Žaneiru (Brazil) 1991. godine eskadroni smrti su ubili 457 dece beskućnika. Ova ubistva je naručila i platila privreda, koja je smatrala da ova djeca ”škode” turizmu. Jedno od njih je bio i devetogodišnji Patricio da Silva. Nađen je mrtav, sa porukom oješenom o vrat: ”Ubijam te zato što nisi išao u školu i nisi imao nikakvu budućnost”.

U Briselu su 2. avgusta 1999, u zaštitnicima za točkove koji se koriste prilikom sletanja aviona, pronađena dva mrtva dečaka iz Afrike. Ležali su jedan kraj drugoga, umrli od hladnoće na putu iz Gvineje za Evropu. U rukama jednog od dečaka pronađeno je pismo sa sljedećom adresom ”Ekselencije, članovi i odgovorni u Evropi”. Molili su za pomoć: „Pomozite nam. Mi patimo strašno u Africi. Ratovi, bolest i glad su naš svakodnevni život. Mi djeca nemamo mogućnosti da se obrazujemo”.

U svijetu se milioni djece i žena nalaze u seksualnom ropstvu.

Izraz “ljudska prava” je prilično nov za ono što se nekad nazivalo ,,pravima čovjeka”. Elenor Ruzvelt (Eleanor Roosevelt) bila je ta koja je četrdesetih godina podržala upotrebu izraza “ljudska prava” kad je, radeći u Ujedinjenim nacijama, otkrila da se u nekim dijelovima svijeta ne smatra da ,,prava čovjeka” obuhvataju i prava žena. ,,Prava čovjeka” su u jednom ranijem periodu i sama zamijenila prvobitni izraz ,,prirodna prava”, možda djelimično i stoga je to pojam prirodnog zakona, sa kojim se pojam prirodnih prava logički povezivao, postao predmet kontroverze.

Džon Lok bi s pravom mogao da se smatra najznačajnijim teoretičarem prirodnih prava u savremenom svijetu. On je iscrpno dokazivao da ljudi imaju prirodno pravo na život, slobodu i svojinu. Povelja o pravima, koju je donio engleski parlament 1689. godine, smišljena je tako da prirodna prava budu prevedena u pozitivna prava.

Poslije 1933. godine, zapadni svijet je shvatio da živi u jednoj novoj eri apsolutizma, ili tačnije, u eri totalitarne diktature koja je daleko gora od najgore diktature apsolutističkih kraljeva iz starih vremena. Takvi režimi su očigledno sprovodili ,,zakone” koji nisu bili zapovjest ,,suverena” već svirepog despota koji propovijeda genocid.

Oni koji su se bunili bili su obični ljudi: ,,To ne može biti zakon”. Zakon da bi se s pravom nazvao tim imenom, mora da uvažava bar neka osnovna prava. Tu nailazimo na jedan nov problem: kad je ideja o prirodnim pravima ponovo prihvaćena negdje u vrijeme Drugog svjetskog rata i kad su ljudi stekli ubjeđenje da zaista imaju izvjesna prava, prestale su da postoje određene granice prava za koja su ljudi tvrdili.

Ujedinjene nacije su možda dobrim djelom odgovorne što se to dogodilo. U doba njihovog osnivanja, Ujedinjenim nacijama je bilo naloženo da, kako je Vinston Čerčil nazvao, ,,ustoliče” prava čovjeka. Počelo je tako što je osnovana Komisija za ljudska prava da bi odredila u čemu se sastoje ta prava, a ono što je iz tih razmatranja proisteklo bila je Opšta deklaracija o ljudskim pravima, ,,usvojena i proklamovana”.
Ta Deklaracija je čudan dokument, mnogo duži od sličnih deklaracija objavljenih u Americi i Francuskoj u XVIII vijeku.

Pravo na život, slobodu, svojinu, jednakost, pravdu i traganje za srećom formulisani su u razumljivom obliku: Deklaracija izričito predviđa prava na slobodu kretanja, posjedovanje svojine, sklapanje braka, jednakost pred zakonom i pošteno i javno suđenje u slučaju da je neko optužen za zločin, zatim pravo na slobodu vjeroispovjesti, slobodu govora i mirno okupljanje, kao i pravo na azil. Ropstvo, mučenje i proizvoljno hapšenje se zabranjuju. Ali, Deklaracija se nije ograničavala samo na razradu tih jasnih i obaveznih zahtjeva.

Važniji historijski dokumenti:

  • Codex Hammurabi – Hamurabijev zakonik, 17-18. st. pr. n. e.
  • Magna Carta Libertatum, 1215.
  • Habeas Corpus Act, 1676.
  • Američka Deklaracija nezavisnosti, 1776.
  • Ustav Sjedinjenih Država, 1787.
  • Bill of Rights – Američka povelja prava, 1789.
  • Francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građana, 1789.
  • Deklaracija o pravima žena, 1791.

Važnije konvencije i dokumenti:

  • Opšta deklaracija o ljudskim pravima, 1948.
  • Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, 1948.
  • Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, 1965.
  • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, 1966.
  • Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, 1979.
  • Konvencija protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupka ili kazne, 1984.
  • Konvencija o pravima djeteta, 1989

Autor teksta: Slađana Perišić 

(Visited 418 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments