Kada selfiji postaju opasni ili štetni?

20 okt

„Selfie samopouzdanje“

U 2013. godini selfi je ponio titulu “riječ godine” kao najčešće upotrebljavana riječ. Nisu mu odoljeli ni papa Franjo, predsjednik SAD-a Barack Obama, pa ni stroga njemačka kancelarka Angela Merkel. Riječ je o selfiju – fotografiji autoportretu, obično napravljenoj smartfonom ili web-kamerom te objavljenom na društvenim mrežama. Potreba za slikanjem sebe i samopromocijom prastara je – još od doba pećinskog čovjeka ljudi su izrađivali autoportrete – ali u doba smartfona dobija novo ruho i zamah. Totalna vidljivost je danas „in“ i svaki trenutak se smatra dostojnim besmrtnosti, čime se često stvarnost banalizira i obezvređuje. Tako možemo naći: „spavam“ selfi (ju-hu, znamo da ne spavaš, upravo si se uslikao/la); „tek sam se probudila“ selfi (baš… sa tonom besprijekorno nanesene šminke i savršenom frizurom); „duck face“ selfi (ne čini vas ljepšim, već izgledate jadno i očajno). Općenito, ljudi se na selfijima trude prikazati u najboljem svjetlu, iako nije rijedak ni anti-selfi („ružni selfi“) gdje se osoba prikazuje u smiješnom ili ne tako lijepom izdanju.

BN-BT064_epicse_G_20140302230647

Selfi koji je tokom dodjele Oscar Awards 2014. godine američka glumica Ellen DeGeneres objavila na svom Twitter profilu dostigao je 3,338,115 retweeta

Zašto ga volite?
Različitim osobama selfiji služe u različitu svrhu, ali uglavnom su u podlozi narcizam, nesigurnost i usamljenost. Veličanje svog lika i djela, traženje odobravanja od drugih, potvrda vrijednosti kroz broj prikupljenih lajkova, ubijanje dosade i ispunjavanje praznina u životu – neki su od motiva. A neko jednostavno na taj način komunicira i povezuje se sa prijateljima i poznanicima.

Kada selfiji postaju opasni ili štetni?
Onda kada vam postane važniji od brige o stvarnom sebi. „Selfi samopouzdanje“ može biti lažno – razočaravajuće je shvatiti da se unatoč brojnim „lajkovima“ vaš život nije promijenio. Postajete opsjednuti izgledom, zanemarujući druge kvalitete, što može dovesti i do poremećaja zvanog „umišljena ružnoća“. Provodite li sate tražeći najbolju pozu i pokušavajući sakriti SELFI neki estetski nedostatak (koji obično postoji samo u vašoj glavi)? I treba li uopće napominjati da su ideali kojima težite (npr. fotografije estradnih zvijezda)zapravo savršeno fotošopirane i potpuno nerealne. Dok raste opsjednutost sobom, smanjuju se briga i interesovanje za druge – važni su samo kada prebrojavate komentare ili „lajkove“ koje su ostavili ispod fotografije. Sama riječ “selfie” na engleskom jeziku zvuči slično kao “selfish” – sebičan.

Kako možete “pametno” koristiti selfije?
Snimanje selfija nije samo po sebi ni dobro ni loše. Kakvo će postati ovisi o sadržaju, gdje i zašto je postavljena vaša fotografija, koliko često to činite (ako je češće od tri puta dnevno, na putu ste ka ovisnosti) i koji se psihološki motivi kriju iza toga (umjereno traženje potvrde od drugih je sasvim O.K.). Evo kako od selfija možete napraviti super stvar. Idući put kada napravite selfi, zastanite malo nad tom fotografijom, zagledajte se u nju, zapitajte se ko je ta osoba na slici – je li sretna, o čemu mašta, šta je pokreće, šta je plaši, koje kvalitete ima, kakva je osoba?Upoznavanje i prihvatanje sebe može biti velika i uzbudljiva avantura kroz koju možete naučiti biti sebi najbolji prijatelj. Kada to uradite, idite i korak dalje. Umjesto da ismijavate druge i njihove selfije, zapitajte se šta znate o tim osobama i njihovim životima, zašto su im potrebni selfiji? Možda su usamljeni, nedostaje im potpore ili ih jednostavno nema ko fotografirati. Umjesto da ih prezirete ili im se rugate, zašto ih ne upitate da vam se pridruže u šetnji.

Šta kada postane problem?
Ako pravite selfije zbog privlačenje pažnje ili društvenog priznanja, zapitajte se na koje još načine to možete postići!? Ushićenje nakon prebrojanih „lajkova“ kratkog je daha i brzo prođe ostavljajući vas opet vama samima. Umjesto da bjesomučno škljocate kamerom, osvrnite se oko sebe, doživite život i onda u glavi napravite „mentalnu sliku“ nekog lijepog trenutka kada ste se osjećali sretno, ponosno i zadovoljno sobom ili uz druge. Ako postanete svjesni da ste duboko i hronično nezadovoljni sobom, možete se obratiti i psihoterapeutu te uz njegovu pomoć učiti kako biti sretniji.
*Ovaj tekst je dio materijala kNOw risks koji je nastao u okviru istoimenog projekta Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE

(Visited 227 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin