Kad magistrica arhitekture upiše školu za stolare i pokrene radionicu drvoredakture!

17 nov

Tridesetjednogodišnja Sarajka Adna Ahmedić, po struci magistar arhitekture, iako je imala priliku raditi u više arhitektonskih biroa posao u svojoj struci, odlučila se na jedan neobičan i hrabar korak. Dala je otkaz i napustila siguran posao kako bi se posvetila hobiju koji je već postao posao. Danas se Adna bavi izradom unikatnog namještaja.

deju za izradom unikatnog namještaja je došla onog trenutka kada je zajedno s kolegama na posljednjoj godini studija dobila zadatak da redizajnira dio neiskorištenog hodnika na fakultetu u studentski centar.

– Nakon mnogo razmišljanja, došla sam do zaključka da konstrukcije stolova (kojih na Arhitektonskom fakultetu ima mnogo, a poprilično su dotrajali) mogu iskoristiti kao nosači za galeriju, a ploče od stolova za izradu zidnih obloga i mobilijara. Rad je ostao na nivou ideje, ali je u meni pokrenuo nešto sasvim novo. Život me je odveo u drugom pravcu, pa sam radila u arhitektonskom birou kao glavni projektant i pomalo sam zaboravila na ideju o (re)dizajnu mobilijara. Ograničeni budžet u renoviranju stana, ali i najezda jednoličnog pločastog namještaja, me je natjerala da ponovo počnem razmišljati o redizajniranju pojedinih komada namještaja i dizajniranju novih– pojasnila je Adna.

Spoj stručnih i mladih ljudi koji žele raditi, zaraditi, stvarati i koji se ne plaše obaveza mora imati pozitivan ishod.

-Ideja o Drvoredakturi je došla sasvim slučajno uz kafu i razgovor sa prijateljem koji je akademski slikar. Odlučili smo da već sutra počnemo sa radom i radimo nakon radnog vremena i vikendima. Tata je izgubio mnogo sati pokušavajući nas odgovoriti od ideje, ali nismo odustajali. Na kraju nam je pomogao da nađemo malu radionicu kod čika Joze i tu priča kreće. Pustio nas je da sve ručno brusimo, prste i ruke nismo osjećali narednih par dana, a tek onda nam je otkrio da postoji ručna mašina za brušenje i poklonio nam je. E to je bio pravi početak Drvoredakture – otkrila je Adna čiji je prijatelj zbog poslovnih obaveza odustao nakon četiri mjeseca, a ona je nastavila raditi u radionici kao i u jednom poznatom arhitektonskom birou.

-Otkako sam završila fakultet, imala sam sreću da radim u struci u mnogo biroa i na raznim projektima, ali od 2013. godine balansiram između “normalnog” posla i radionice koja je bila hobi. Imala sam pomoć mnogih prijatelja koji su mi pomogli oko priče koja prati Drvoredakturu, samog naziva DRVOREDAKTURA, loga, promocije, fotkanja namještaja koji je bio već urađen. Najveća podrška kada sam se upustila u ovu avanturu su mi bili roditelji i još uvijek su. Tata je pomagao konkretno u radionici, a mama savjetima kako da se ophodim prema klijentima. Podršku mi također od početka same ideje pruža momak, koji za sebe kaže da je on vozač, logističar i nosač u mojoj maloj radionici. Hvala mu što je mnogo puta ostao bez ručka, vozio me s jednog kraja Sarajeva na drugi kako bismo isporučili neke komade – ispričala je Adna.

Nakon nekog vremena, odlučila je da je vrijeme za nešto novo i drugačije. Njena odluka bila je hrabra, a ishod neizvjestan.

– Ove godine u maju sam se konačno odvažila i dala otkaz na velikom projektu, uz objašnjenje da se želim u potpunosti posvetiti svojoj radionici. Iako radionica već dugo nije moj hobi, već drugi posao, od maja 2016. godine, radionica je moj jedini posao, iako nešto što toliko volim ne bih mogla nazvati poslom. Meni je radionica uživanje, radost i svaki dan kada uđem u nju, potpuno se isključim iz vanjskog svijeta uživajući u kreativnoj prašini– naglasila je Adna.

-Drvoredaktura je 2016. godine dobila poticaj u vidu nepovratnih sredstava od općine Centar u sklopu samozapošljavanja mladih, ali spletom okolnosti i NE greškom Općine, taj novac nije došao do radionice. Pošto je zakonski nemoguće otvoriti stolarsku radionicu ako niste školovani stolar, odlučila sam ove godine upisati i završiti vanredno školu za stolara majstora kako bi radionica bila registrovana upravo za ono čime se bavi. Trenutno smo u procesu registracije koji, kao i sve, traje veoma dugo i potrebna je hrpa papira kako bi dobili sve saglasnosti – rekla je Adna.

Saradnja Sarajeva i Zenice

Kroz Adninu radionicu je prošlo nekoliko saradnika, ali jedan je uvijek bio i ostao tu.

-Benjamin Jukić je brat od moje prijateljice, koji je svojim trudom, radom i nejverovatnom odgovornošću, u vrlo kratkom vremenu postao moja desna ruka. On je inžinjer šumarstva koji je u nedostatku posla u struci odlučio da jedno vrijeme pomaže u radionici, a nakon toga i potpuno preuzme njeno djelovanje, kako bih ja mogla da se posvetim dizajniranju, biranju materijala, dogovaranju sa klijentima. Benjo vrlo često nije fizički tu sa mnom, jer pokušava naći posao u struci i čak volontira godinama zbog želje da radi u struci. Benjamin je skoro svaki dan dolazio iz Zenice u Sarajevo, pomogao u radionici i razvio mrežu dobavljača drveta koji su iz Zenice. Dok bi se vozio vozom svaki dan, planirao bi šta treba u radionici raditi, koje nam drvo treba, kakvi materijali i tako meni dozvoljavao da svoje vrijeme utrošim na traženje novih klijenata. Bez Benjamina i Slaviše- momaka koji radionicu drže “u životu”, ne bih imala vremena za širenje obima posla radionice i ona bi ostala zauvijek zarobljena u maloj garaži – naglasila je Adna.

Mnogo truda i odricanja pretvorilo je hobi u posao

Adnin cilj nije samo da se bavi redizajniranjem, već dizajniranjem i izradom namještaja koji će cjenovno biti dostupan svima, pazeći da kvalitet i dizajn budu na prvom mjestu.

-Vrlo je teško objasniti nekome da u ovom vremenu ne želiš da radiš ono za šta si se školovao 5 godina i radio to isto 6 -7, da ti nije želja raditi u državnoj instituciji i trošiti svoje dragocijeno vrijeme tamo radeći nešto što ne voliš. Vremena je ionako premalo da bismo radili dosadne stvari, pa tako i dosadne poslove. Uz mnogo odricanja i veliki trud, rad od 17-18 sati dnevno, uspjela sam svoj hobi pretvoriti u “pravi” posao. Još uvijek mi je simpatično kada me članovi familije pitaju da li sam našla “normalan” posao, šalju konkurse za pozicije prodavača u salonima namještaja i svaki put se iznenade kada im kažem da ja ne tražim posao, jer imam idealan posao- svoju radionicu. Arhitektura je još uvijek moj oslonac i bez nje ne bi bilo ni radionice, ali ne zamišljam sebe više kao projektanta megastruktura. Shvatila sam da mi je mnogo draže dizajnirati (i izraditi) lijep i funkcionalan komad namještaja, nego hotel – otkrila je Adna.

Ona je svojim potezom pokazala da je bila spremna na rizik i novi početak. Mnogo mladih ljudi u našoj zemlji u potrazi je za poslom, a Adna je imala posao u struci ali je bila hrabra i odlučna s jasnom vizijom da želi raditi nešto drugačije od onoga što je u tom momenu imala. Odabrala je da kako kaže, uživa u kreativnoj prašini. Ipak, mnogo truda, rada i upornosti se isplatilo i danas Adna ima posao u kojem je poslodavac, radnik, dizajner, menadžer, ekonomista…Ipak, ona ima neizostavnu pomoć momka, porodice i prijatelja, a uz podršku najbližih sve je lakše.

Kvalitetna marketinška komunikacija i pravilan odabir oblika, medija i instrumenata marketinške komunikacije direktno su proporcionalni dobrom pozicioniranju na tržištu. Ivana Bevančić fotografiše njene proizvode i velika joj je podrška u smislu marketinga i oglašavanja na društvenim mrežama.

Nije se pokajala što se upustila u ovaj rizik jer je danas sretna, radi ono što voli i postepeno razvija posao. -Žao mi je što mnogi mladi ljudi ne mogu da nađu posao u svojoj struci, ali to ne znači da nisu stvoreni da rade nešto totalno drugačije od onoga za što su se školovali. Ionako mislim da sa 18 godina nismo dovoljno zreli da odlučimo šta želimo raditi u svom životu. U svijetu, pojedinac promijeni 4-5 karijera tokom svog života i samo na našim prostorima je još uvijek sreća ako radite isti posao od završetka fakulteta (škole) do penzije, eventualno promijenivši jednu firmu- rekla je Adna.

Korak po korak, Adna ide naprijed i ne odustaje. Jedna je od rijetkih koji su se usudili na ovakav korak i uživa u onome što radi.

– Drvoredaktura će još neko vrijeme ostati u okvirima koje sada ima- radionica za dizajn i redizajn, sve do neke nove ideje koja će se realizovati. Do tada (p)ostanite posebni, jer posebnost nije izuzetak, posebnost je pravilo.

Decorinportal.com

(Visited 1.289 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin