Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini su često prinuđeni da se okrenu kreativnosti i da se snalaze na najrazličitije načine. Jedna od takvih je Inesa Balić, djevojka iz Bihaća koja živi od crtanja. Inesa je završila dvije srednje škole, umjetničku i gimnaziju, završila je takođe i fakultet i nakon što nije uspjela da nađe zaposlenje okrenula se svojoj prvoj ljubavi – crtanju.
Napravila je Facebook stranicu na kojoj je predstavila svoje radove. U pitanju su najčešće portreti, hiperealizam olovkom, međutim ona takođe voli da slika i pejzaže i svašta još nešto. Bukvalno Inesa sad živi od crtanja i šalje svoje radove naručiocima širom Evrope a bilo je i nekakvi naručivanja sa drugih kontinenata.
Pričala sam sa njom o tome kako je počela, šta je najčešće što ljudi naručuju, koje najčešće motive, i o tome šta su joj sad najveći problemi u radu, odnosno kako se organizovala, pa poslušajmo je.
Kao što sam vam već ispričala, nekad možda na fakultetu, pošto sam ja upisala Bosanski jezik i književnost, nisam završila Likovnu akademiju, nisam upisala Likovnu akademiju, i jedne prilike prije možda 5-6 godina sam, iako sam ja uvijek nešto crtala kod kuće nikad to nisam nikome pokazivala osim svojim prijateljima, roditeljima… Jedne prilike sam uradila portret kolegice sa fakulteta i svi su bili oduševljeni «Jao, zašto to inače ne radiš, predobro, nismo znali da si tako talentirana» i tako je to sve počelo, jedan portret, drugi, treći i eto nakon 6 godina to je postao kao moj mali posao.
Komuniciraš sa ljudima i klijente nalaziš pomoću Facebook stranice?
Pa većinom ili su poznanici neki pa uradim jedan portret, neko drugi ga ugleda pa mi se javi ili u zadnje vrijeme većinom Facebook stranica.
Rekla si da radiš 5 radnih dana.
Da. Ja sam se malo organizirala pošto meni treba vremena za mene i onda sam ja rekla samoj sebi «Radićeš 8 sati kao pravo malo radno vrijeme. Ja sam svoj poslodavac, 8 sati radim 5 dana u sedmici i vikend odmaram.
Šta najčešće crtaš?
Pa najčešće portrete, ali volim raditi, pošto radim u olovci jer mi je puno jednostavnije, puno manje posla imam, manje pripreme, ali radim i ulje na platnu. Ulje na platnu radim samo pejzaže ali to malo rjeđe pošto mi puno vremena uzima a i ja sam malo smotana i onda se ja sva isprljam, cijelu kuću isprljam tako da je puno lakše našiljiti olovke.
Znači javljaju ti se klijenti širom Evrope?
Pa da. Počelo je to kao za neku rodbinu, prijatelje vani i sad imam hajmo reći stalne mušterije koje me uvijek preporučuju i preko kojih uvijek šaljem portrete širom Evrope.
Koji ti je najveći problem u radu?
Taj što nemam vremena da radim nešto svoje. Pošto sam se sad tome baš posvetila, shvativši da posao baš neće pokucati nama svima na vrata, posvetila sam se tome, htjela sam da napravim od toga posao od kojeg se može živjeti i imam sve manje i manje vremena da crtam i radim stvari koje su po mom izboru tako da je to najveći problem.
Da li ljudi znaju cijeniti tvoj rad, odnosno da li ga više cijene vani ili…
Puno više vani. Ja uvijek balansiram između naših mogućnosti, našeg stila života i toga da nije da naši ljudi ne vole umjetnost nego nemaju dovoljno novca da si priušte neke stvari koje bi ne znam… ja to uvijek kažem – koncert, izložba, bilo kakvo putovanje, bilo šta što je ne znam, predstave, sve to košta, umjetnost košta. Kod nas ljudi, kad je predstava 10 KM i nekako, ali 15 KM već je ljudima puno za izdvojiti jer nećeš ići sam, ići ćeš s nekim i onda ljudi to uvijek preračunavaju «Joj, 30, 40, 50 KM, to je puno». Ljudi sebi ne mogu od naših plata priuštiti i onda ja uvijek balansiram cijene nekako sa našim mogućnostima.
Inesu možete pratiti na Facebooku ili na Instagramu.
A ovo su neki od njenih radova:
Hana Kazazović/Cyberbosanka.me
