Gameri, možete li prestati kad želite?

15 dec

Ovisnost o videoigrama je poremećaj kontrole impulsa uslijed kojeg osoba ne može odoljeti igranju igrica i ima rastući osjećaj napetosti i uzbuđenja prije samog igranja, a za vrijeme samog čina osjećaj zadovoljstva ili olakšanja. Kada je riječ o ovoj ovisnosti, poremećaj se manifestira kroz pretjerano korištenje računara ili drugih hardwera/softwarea za igrice. Iako nema strogog pravila, skloniji su joj dječaci nego djevojčice.

Zašto ih vole?

Pomažu razvoju osjećaja za koordinaciju, prostor i taktiziranje. Pružaju razonodu i zabavu. Omogućavaju ostvarivanje novih kontakata i upoznavanje sa ekipom sličnih interesa. Pogoduju i mašti jer svi mi ponekad poželimo biti superheroji, juriti gradom u nekom bijesnom automobilu ili spašavati vojnika Ryana u nekoj ultra-sega-mega vojnoj akciji.

Naravno, to ne znači da ste shizofreni ili ovisni, ako ostane na razini mašte ili povremene aktivnosti.

A ne bi trebali jer….

Gameri, kojima je to problem, ne mogu prestati igrati, a kad i pokušaju prestati, jednostavno ne mogu izdržati. Pojavljuje se tipični apstinencijski sindrom (skup simptoma kojeg određuju: tjeskoba, ubrzano disanje, znojenje, drhtavica, nesanica, strepnja, strah, opći nemir, nemogućnost koncentracije, razdražljivost). Dolazi do gubljenja osjećaja za vrijeme, tj. njegovu prolaznost i pravilan životni ritam. Znanstvena istraživanja potvrđuju i strukturalne promjene u prednjem dijelu mozga. Patološki igrači najčešće planiraju svoj dan određujući igrice svojim prioritetom. Imaju konzole u svojim sobama, pokazuju problem koncentracije na nastavi, imaju lošije ocjene, zdravstvene probleme (varijacije s krvnim tlakom, manjak kondicije, tromost tijela), a i sami se osjećaju ovisnima. Ne izlaze iz sobe, ignoriraju prijatelje, obitelj, pa čak i hranu. Naime, kada je riječ o hrani, izražene su potpune krajnosti: ili ju odbijaju ili se hrane samo junkom. Teže ostvaruju socijalne kontakte, a i praktično je teško jer im higijena najčešće nije na listi prioriteta. Treba biti iskren, teško je biti u društvu neokupanih. Također, dolazi do smanjenja i seksualne želje. U svim tim okolnostima konstruiraju vlastite imaginarne svjetove, s tipičnim slengom koji je teško razumljiv ostatku svijeta. Žive likove koje igraju. Ma ono, totalni raspad sistema!

Šta kada preraste u ovisnost?

Ova ovisnost nije zanemariva. Činjenica da u svijetu postoje brojne komune koje se bave tretmanom ovisnosti o videoigrama, dovoljno govori. Ako vam prolazi kroz glavu da ste ovisni, onda poradite na tome da se to izmijeni. Odvikavanje je bazirano na boravku i fizičkom radu u prirodi kako bi se vratio osjećaj za stvarni svijet. Dakle, sve igrice stavite „pod ključ“ ili dajte najboljem drugu i – pravo u šumu! Dobro, ne morate sad pretjerivati ni sa tim, ali planinarenje, vježbanje, rad u bašti ili ispomoć u seoskim poslovima mogli bi biti rješenje. Trudite se upoznati ljude koji nisu gameri te koji su, prema svojim navikama, potpuna suprotnost vama. Ne palite računar ako vam stvarno ne treba.

*Fotografija preuzeta sa http://casuallyhardcore.com/what-is-a-hardcore-gamer/

*Ovaj tekst je dio materijala kNOwrisks koji je nastao u okviru istoimenog projekta Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE

(Visited 199 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments