Evo kako je jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi postala zemlja kojoj svi zavide

21 feb

Stoga je sasvim prirodno bilo da među prvim tekstovima u seriji bude onaj o – Finskoj. Reportažu iz jedne od najuređenijih i po gotovo svim parametrima najboljih i najuspješnijih država na svijetu napisao je Jon Henley.

Tekst počinje s gladi koja je prije 150 godina pogodila velik dio Europe. Među njima i jedan prilično zaostali dio tadašnje carske Rusije, Finsku, u kojoj je od gladi umrlo više od 10 posto populacije – oko 250.000 ljudi.

Prošle godine, na stotu obljetnicu svoje državnosti, Finska je prema mjerodavnim međunarodnim tijelima i pokazateljima bila ocijenjena kao najstabilnija, najsigurnija i najbolje upravljana/vođena država na svijetu. Uz to je bila i treća najbogatija, treća najmanje korumpirana, druga najprogresivnija u društvenim pitanjima i treća najpravednija kad je u pitanju socijalni status građana.

Finsko pravosuđe smatra se najneovisnijim na svijetu, policija uživa najviše povjerenje građana, banke su najstabilnije, finske kompanije druge po razini etičnosti, izbori u državi drugi najslobodniji na svijetu, a građani Finske uživaju u najvišim razinama osobnih sloboda, prava izbora i opće dobrobiti.

Ako ste mislili da je to kraj – nije. Oko 5,5 milijuna stanovnika Finske uživa u trećoj najvećoj jednakosti među spolovima i petoj najnižoj razlici u prihodima među građanima, to jest nejednakosti u bogatstvu. Bebe u Finskoj najmanje pate od premale težine, djeca su najsigurnija, a tinejdžeri su drugi na svijetu u čitanju. Tek treći u prirodnim znanostima, šali se Henley.

Da bi provjerio koja je to tajna finskog uspjeha autor je razgovarao s nizom sugovornika iz države “tisuću jezera”. Počeo je u Helsinkiju s Bengtom Holmströmom, dobitnikom Nobelove nagrade za ekonomiju koji je poznat po tome da nije sklon velikim riječima. Pa ipak, ni on ne bježi od velikog napretka u zadnjih stoljeće i pol.

– Ako pogledate gdje smo bili onda i gdje smo sada, mislim da apsolutno možemo govoriti o finskom čudu. A kako se to dogodilo? E, to je dobro pitanje.

Naravno, treba biti oprezan kad se traži takozvana “formula za uspjeh”. Na svijetu ne postoje dvije iste države, čije su okolnosti, povijest i ljudi identični. Pa tako ni ono što je uspjelo u Finskoj ne bi nužno uspjelo u nekoj drugoj državi. Štoviše, s obzirom na nešto duži oporavak iz recentne globalne recesije, na nezaposlenost od 8 posto i sve veću potporu populističkoj i nacionalističkoj stranci (20 posto), mnogi Finci će reći da im država više nije onakva kao što je bila prije.

No, ako malo (ne)opravdanog gunđanja ostavimo po strani, odgovori na pitanje što Finsku čini uspješnom prilično su zanimljivi. Naročito ako pitanje postavite, između ostalih, ekonomistu, filozofu, sociologinji i bivšoj predsjednici države.

– Mi živimo u hladnom, oštrom i zabačenom području. Svaka osoba mora naporno raditi za sebe. Ali to često nije dovoljno, trebate pomoći i svojim susjedima – priča Tarja Halonen koja je bila predsjednica Finske između 2000. i 2012. godine.

Da su geografski položaj i oštra klima među ključnim faktorima koji su oblikovali Finsku i Fince, smatra i bivši američki veleposlanik u Helsinkiju, Bruce Oreck (njemu se, usput budi rečeno, Finska toliko svidjela da je nakon završetka mandata ostao živjeti u Helsinkiju).

– To je bio izrazit, dugoročan utjecaj. Zbog toga su Finci samodostatni, drže do privatnosti, ali istovremeno ovise o vrlo kooperativnom društvu u kojem pravila puno znače. To je kulturološka stvar, ali je postala dio nacionalne “kemije”.

Finci bi to opisali riječju ‘sisu’ – neka vrst hrabrog, nepokolebljivog ustrajanja bez obzira na posljedice. To je i među glavnim razlozima zašto je tijekom 1939. i 1940. njihova vojska od 350.000 ljudi u dva navrata odbila napade trostruko većih sovjetskih snaga i pritom im zadala pet puta veće gubitke nego što su sami pretrpjeli.

No, postoji i druga riječ – ‘talkoo’.

– To znači raditi zajedno, kolektivno, za specifičan cilj. Spremiti žetvu, pripremiti drva, skupiti novac. Sve je stvar suradnje. Svi zajedno i jednako – kaže nagrađivana spisateljica i autorica povijesnih romana Sirpa Kähkönen.

Kooperacija i relativna jednakost česti su motiv. Nakon što je 600 godina provela pod švedskom vlasti pa još sto pod ruskom, Finska je bila “općenito i demokratski siromašna”.

– Nije bilo kmetova, ali ni izrazito bogate aristokracije. Društvo nije bilo hijerarhijski ustrojeno – objašnjava Kähkönen.

– Razlike između društvenih klasa u Finskoj su bile manje nego što je to uobičajeno, i to davno rije nego smo stekli neovisnost. Čak je i industrijska revolucija ovdje bila skromna. Nije bilo Rotschilda, nije bilo Fordova, čak ni dinastije kao što su Wallenbergovi u Švedskoj – objašnjava sociologinja Riitta Jallinoja.

To je vidljivo čak i u današnjem čistom, funkcionalnom i naočigled prosperitetnom Helsinkiju: – Mogli biste hodati ulicom rame uz rame pokraj najbogatijeg čovjeka u gradu, a da to ne biste znali – kaže Oreck, dok Halonen dodaje: – Ovdje ne gledate na ljude s visoka, niti se gledate u vis. Gledate ljude kao svoje jednake.

Trenutno najuspješnija finska kompanija je Supercell, studio za proizvodnju video igara iz kojeg je izašao i popularni Clash of Clans. Samo tijekom 2016. godine Supercell je platio više od 800 milijuna eura u porezima, a pritom je zapošljavao čak sedam od deset Finaca s najvećim primanjima u državi. Ova sedmorka, zajedno s ostatkom od 10.000 građana s najvećim plaćama, svake godine na ‘dan nacionalne zavisti’ osvane na listi koja prikazuje koliko su poreza platili. U Finskoj veliku pažnju pridaju dužnostima građana, ali i transparentnosti.

I za uspjeh besplatnog obrazovnog sustava, čiji su temelji postavljeni još 1866., davno prije stjecanja državne neovisnosti, korijene valja tražiti u egalitarnom društvu, tvrdi sociologinja Jallinoja. – Obrazovanje je bilo ključ našeg napretka, dodaje.

I ne samo to, napomenut će filozof i profesor emeritus Ilkka Niiniluoto:Cijela naša država je socijalni konstrukt koji su stvorili sveučilišni profesori.

– Akademici koji su stali na čelo nacionalnog pokreta formirali su Finsku kao naciju, njezin jezik, njezinu povijest, književnost, glazbu, simbole, folklor. Vođa našeg nacionalnog pokreta bio je profesor filozofije, kaže Niiniluoto, aludirajući na svojevrsnog ‘oca nacije’ Adolfa Ivara Arwidssona.

Od stjecanja neovisnosti, gotovo trećina finskih državnih čelnika dolazila je iz redova sveučilišnih profesora, uključujući i polovicu premijera iz najranijeg razdoblja državnosti: – Oni su oblikovali Finsku kao zemlju kakvu danas poznajemo. Ali ono što je ključno, oni su također stvorili povjerenje u socijalnu mobilnost i donijeli stvarnu vjeru u obrazovanje. To su nam ostavili u naslijeđe, zaključuje Niiniluoto.

Jedan od ključnih razloga zbog kojih su Finsku oduvijek uvrštavali među one s najvišom stopom pismenosti je i jedan dekret iz 19. stoljeća prema kojemu nije bilo moguće sklopiti brak u Luteranskoj crkvi ako i budući muž i buduća žena nisu prije toga prošli test čitanja.

– Prilično snažan poticaj da naučite čitati, zar ne?, primjećuje bivša predsjednica Halonen.

Finska je također bila među pionirima spolne ravnopravnosti. Žene su se ondje već 1906. kandidirale na izborima, a sačinjavale su gotovo 10 posto saziva prvog parlamenta (danas u parlamentu sjedi 42 posto zastupnica). Na sveučilištima je 1930. godine među upisanima bilo 30 posto studentica.

– Žene u Finskoj svoja su prava shvatile ozbiljno, a muškarci su to prihvatili, kaže Halonen.

Ravnopravnost spolova također je samo dio ukupne slike. Finska je također imala sreća da su imali mudre ratne i poratne lidere, inzistira Holmström:

– Oni su razmišljali o dobrobiti države i donosili velike, smislene odluke. Pritom su imali konsenzualnu potporu jer su svi znali da se borimo za naš opstanak.

Te odluke donosile su različite koalicijske vlade, uglavnom po pitanju velikih industrijskih i infrastrukturnih projekata koji su u kasnijim godinama višestruko isplatili uloženo. Današnja moderna Finska, prijateljski nastrojena prema hi-tech industriji i start-upovima “rođena” je iz rekordnog investiranja u razvoj i istraživanje tijekom 90-ih godina, na koje se tada trošilo oko 4 posto BDP-a.

Finska je stalno bilježila stabilni rast – kroz rat, kroz kolaps Sovjetskog Saveza i duboku recesiju 90.ih godina – te je u proteklom stoljeću njihovo gospodarstvo raslo po stopi s kojom se može mjeriti samo rast Japana. To je i potaklo povjerenje u državne institucije.

– Ljudi ovdje konstantno kritiziraju vladu, često iz vrlo dobrih razloga. Ali u osnovi joj vjeruju – smatra Kähkönen.

Finska je poznata kao država blagostanja te čak 31 posto svojeg BDP-a, drugi najveći postotak među državama OECD-a, troši na razne oblike socijalne i društvene pomoći svojim građanima (Hrvatska troši oko 22, 23 posto).

– Ako ćete već imati državu blagostanja, jedini način da ju imate je jest da to radite jako dobro tako da nema smisla tražiti alternativu u privatnom sektoru – napominje Halonen.

Važan sastojak finske formule uspjeha je i međusobno povjerenje među građanima, koji jedni drugima vjeruju više nego što je to slučaj u većini drugih država, smatra odvjetnik i javni govornik André Chaker koji je rođen u Kanadi, ali u Finskoj živi već 25 godina.

– Korupcija i organizirani kriminal ovdje gotovo ne postoje. To jača poslovno okruženje, a sve se ovdje može napraviti brže i pouzdanije.

To povjerenje pak rađa samopouzdanje i želju za inovacijama. Svjetski ekonomski forum Finsku smatra najinovativnijom državom na svijetu gledano po glavi stanovnika. Iako su državom godinama dominirale velike rudarske i šumarske tvrtke pa kasnije nekad moćna Nokia, Finska danas zaostaje tek za Silicijskom dolinom u broju start-upova po stanovniku.

Nakon svega napisanog Henley zaključuje da je “magična formula uspjeha” Finske skup više faktora: Samopouzdanja, suradnje, jednakosti, poštovanja za obrazovanje i obrazovane, povjerenja. Zapravo se sve svodi na drugačiju kvalitetu odnosa, svojevrsne nordijske teorije ljubavi koja je u manjem obliku pristuna i u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj, objašnjava finska novinarka Anu Partanen koja trenutno živi u New Yorku.

– Na obiteljskoj razini je to svijest da odnosi mogu zaista procvjetati samo između pojedinaca – roditelja, djece, bračnih drugova – koji su jednaki i neovisni. U društvu to znači da su izbori politika vođeni time da osiguraju najveću moguću razinu neovisnosti, slobode i prilike za svakoga.

Jutarnji.hr

(Visited 483 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments