Naida Šehić, Univerzitet u Heidelbergu, Njemačka
Nakon nepunih godinu dana provedenih u jednom od najpitoresknijih manjih gradova u Njemačkoj, puna sam utisaka, koje bih rado željela podijeliti s drugim, potencijalnim stipendistima ovog divnog projekta, ali ti utisci još uvijek se nisu potpuno slegli.
Težak je zadatak sažeti to iskustvo u nekoliko odjeljaka teksta, a da kažem zaista sve ono što želim, u vezi s mojim studijskim boravkom u Heidelbergu. Dragi studenti, sve one priče koje ste čuli o nezaboravnoj studentskoj razmjeni u inostranstvu su istinite – bar ako su bile pozitivne i zvučale već gotovo nestvarne.
Naime, ovo je bila najbolja godina mog dosadašnjeg studija i ni za šta je ne bih željela mijenjati. Akademska godina u Njemačkoj počinje u oktobru, no u Heidelberg sam otputovala već početkom septembra, pošto je moj univerzitet-domaćin za stipendiste Basileus programa predviđao trosedmični kurs njemačkog jezika, na kojem sam produbila svoje znanje njemačkog jezika, sklopila prva poznanstva (s nekima sam se jako dobro sprijateljila i na kraju boravka u julu teško rastala), upoznala svoju novu životnu sredinu, obavila u prve dvije sedmice sve potrebne formalnosti i imala dosta vremena da se posvetim odabiru predavanja, odnosno planiranju akademskog dijela svog boravka.
Sa koordinatorima oba univerziteta, kako domaćina, tako i matičnoga sam u pravilu imala dobar kontakt i čak kada su se javili manji problemi ili nedoumice, sve se ipak dalo riješiti na vrijeme. Sve u svemu nikad nisam imala osjećaj da se nikome nemam obratiti, kada sam imala poteškoća ili jednostavno pitanje. Smještaj sam imala već obezbijeđen, mada nisam znala nikakve detalje o njemu.
No odmah prvog dana sam dobila ključ za svoju sobu u studentskome domu, na koju se zaista nisam mogla požaliti. Živjela sam u starome gradu, manje od 5 minuta hoda do Univerzitetske biblioteke, a sale u kojima sam slušala predavanja bile su maksimalno 10 minuta pješke udaljene od moga smještaja. Imala sam osjećaj da se neko zaista pobrinuo da sve ide kako treba, da je mislio unaprijed o situacijama i eventualnim poteškoćama koje bih kao strani student mogla imati, i da ih je nastojao otkloniti prije nego bi uopće mogle i nastati. Konačno sam mogla u potpunosti da se posvetim studiju, uživajući sva prava i povlastice koje student Univerziteta u Heidelbergu ima.
Erasmus-unsa.ba