Eminino iskustvo na kruzeru: Spoj rada, uživanja i egzotičnih putovanja

3 jun

Mlada Sarajka Emina Džanko, jedna je od mnogobrojnih mladih ljudi koja je zbog nemogućnosti pronalaska posla u Bosni i Hercegovini odlučila priliku za zaposlenje i bolji život pronaći odlaskom na brod. Posao je dobila preko jedne od njemačkih komapnija, a na brodu je provela šest mjeseci, radeći kao domaćin restorana.

“Na internetu sam tražila posao u inostranstvu jer ‘call centara’ mi je blo preko glave, nisam više to htjela da radim. Tako sam vidjela oglas na Facebooku, posao na brodu, potrebno je bilo poznavanje njemačkog jezika. Prijavila sam se i dobila posao. Sve što su mi rekli, tako je i bilo, smještaj, uslovi na brodu, posao, opis radnog mjesta”, priča Emina. Kaže da je imala sreću da odmah pri dolasku na brod dobije čin. “Imala sam svoju kabinu. Bila sam domaćin restorana, dočekivala goste, raspoređivala ih za stolove i ako je bilo želja pokušavala sam ih ispuniti. Puno se radilo, prve dvije-tri sedmice je bilo teško naviknuti se, ali kasnije sam se počela osjećati kao kod kuće”, rekla je Emina.

Dodaje da je svaki posao težak na svoj način, ali da se mora naći vremena i za uživanje.

“Vidjela sam toliko toga što bez ovakve prilike sigurno u životu ne bih. Ko se ne boji rada i ko poznaje njemački jezik preporučila bih mu da ode raditi na brod, jer pored radnog iskustva, doživjeti će mnogo lijepih stvari, vidjeti će dosta toga što ne bi vidio u životu vjerovatno. Posao je plaćen poprilično dobro. Dosta sam uštetila, ali sam i uživala. Platila sam plivanje sa delfinima, što je mi je bio jedan od snova”, rekla je Emina.

Odlučila se, kako kaže, da ode raditi na brodu jer je u BiH aplicirala na mnoge oglase, ali posao nije uspjela dobiti. “Nikad nisam dobila odgovor ni od jedne firme za koju sam aplicirala. Odlaskom na brod sam puno bolje iskoristila ovih šest mjeseci nego da sam ostala ovdje. Mnogo mladih sposobnih ljudi je bilo sa mnom na brodu, reći ću nažalost, jer su oni itekako potrebni našoj državi, ali političari to ne prepoznaju”, kazala je. “Djeca od 19-20 godina, u cvijetu mladosti kada bi trebali uživati u BiH, studirati ili raditi, moraju ići vani jer ovdje mogu naći uglavnom samo posao konobara za 200 ili 300 KM ili u nekoj pekari, pa onda je pitanje i da li će dobiti tu platu, hoće li biti osigurani”, priča Emina. Poslodavci su korektni, te ukoliko na brodu vide da se radnik trudi, uvijek postoji mogućnost unapređenja, što podrazumijeva i veću platu.

“Radi se sedam dana u sedmici, ali se radi u smjenama, tako da sam uvijek imala vrijeme za sebe, koje sam iskoristila za uživanje. Radila sam mediteransku turu, pa smo išli preko Atlantika na Karibe i tu smo proveli četiri mjeseca. Na brodu na kojem sam radila bilo je 45 nacija, a 1020 zaposlenih. Mnogo ljudi sam upoznala, predivno je iskustvo. Sa Filipincima sam se najbolje slagala”, kaže Emina. Dodala je da je sa Balkana bilo otprilike dvadesetak ljudi, ali da sve više njih dolazi.

Emina je poručila mladim ljudima da ukoliko imaju priliku i poznaju njemački jezik obavezno odu i dožive ovo iskustvo.

Na pitanje da li se planira vratiti na brod, Emina kaže da će vjerovatno morati obzirom na stanje u BiH i nemogućnost pronalaska posla. “Mene vuče moja domovina, moja kuća. Ja volim ovaj grad i uvijek jedva čekam da mu se vratim. Ako ne nađem posao ovdje, vjerovatno ću se morati vratiti na brod jer od ljubavi prema Sarajevu ne mogu živjeti”, rekla je Emina. U međuvremenu, ipak nije uspjela naći posao u Sarajevu, pa se na brod vraća 28. aprila.

Republika.ba

(Visited 506 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments