Jer se još uvijek ne smatraju pokretačkom industrijom ovoga dijela Hrvatske, ne vole kada ih se uspoređuje s američkom Silicijskom dolinom. Takvim se nazivom sami nikada nisu kitili jer kažu kako nisu na tom stupnju razvoja. Ipak, to im je krajnji cilj. Okupili su se prije četiri godine i pred sebe postavili tri cilja – povećanje konkurentnosti, razvoj developerske struke i poticanje poduzetničke inicijative u ICT sektoru. U Osijek Software Cityju trenutačno smatraju kako su na karti Hrvatske Osijek uspjeli brendirati kao IT grad.
‘Ono što je dobar trenutak jest to da su i tvrtke prepoznale tu društvenu korist, ne u samom poslu, koliko u ljudima, što je i cilj od samoga početka’, objašnjava principe na kojima počiva OSC.
‘Prema podacima kojima raspolažemo, na području Osječko-baranjske županije zaposleno je preko 700 ljudi u IT sektoru od čega je oko 500 samo u Osijeku. U tri godine došlo je do 50-postotnog povećanja broja tvrtki koje su se osnovale upravo za računalne djelatnosti. No nedostaju nam podaci za obrte koji su također rasli’, govori on.
Prema službenim podacima Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Osijek 2014. bilo je 96 registriranih trgovačkih društava sa sjedištem u Osječko-baranjskoj županiji čija je osnovna djelatnost računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti, a što je čak 71 posto više u odnosu na pretkriznu 2008. Nagli porast bilježi se upravo posljednjih godina. Samo 2014. te su tvrtke ukupno uprihodile 99 milijuna kuna dok im je dobit iznosila 15,3 milijuna kuna.
‘Različit je spektar usluga koje tvrtke pružaju. Netko ima svoj proizvod, a neki rade prema narudžbama kupaca. Zastupljen je cijeli sektor e-commercea, konzaltinga, proizvodnja aplikacija, programa, softverskih rješenja za naručitelja što znači da netko naručuje nešto specifično, samo za sebe. Usmjeravamo i da svaka tvrtka ima neki svoj proizvod koji može prodavati. Tako je primjerice razlika između Mona i Farmerona, da Farmeron ima svoj proizvod, na nj su fokusirani i on je implementiran u druge sustave, poput velikih farmi u SAD-u. Istovremeno Mono radi specifične stvari za različite kupce. To su dva različita načina poslovanja. Farmeron je orijentiran samo na svoj proizvod, a Mono radi za druge ili ima nešto svoje što prilagođava potrebama kupaca‘, objašnjava Ikotić.
Stručnjakom u ovom sektoru ne može se postati, kao ni u drugim djelatnostima, napominju, preko noći. Za to, drže u OSC, treba volje i odlučnosti među pojedincima koji žele usvojiti znanja i iskoristiti ih kao odskočnu dasku.
‘Važno nam je da su, primjerice, kroz naše programe proizašli dobri predavači. Ono što nam je, također, jako važno jest da imamo odlične stručnjake u svojim područjima koji su visokotehnološki obrazovani i prate trendove, putuju po svijetu i predaju drugima’, ilustrira način funkcioniranja OSC-a.
Model koji su primijenili Osječani, smatraju, može uspjeti svugdje, ali to najviše ovisi o ljudima. Dok su lutali po svijetu, imali su prilike vidjeti različite modele koji odlično rade poput Bugarske, Rumunjske i cijelog istočnog dijela.
‘Bugarska ima sjajan model tog neformalnog obrazovanja koji nije povezan s akademskom zajednicom. Sve ovisi o ljudima, načinu postavljanja. Nama odgovara što smo u nekoj maloj zajednici jer nam je tako lakše raditi nego, u recimo Zagrebu. Svi se više-manje međusobno poznajemo, a ljudi i tvrtke koje ovdje dolaze lakše se integriraju’, ukazuje na prednosti djelovanja u Osijeku Bela.
Formalno obrazovanje, smatraju ovdje, trebalo bi imati, iako onaj koji je izišao s fakulteta nije gotovi stručnjak. Traže se minimalne osnove, tehnologija i način rada, a sve ostalo se može nadograditi.
‘Usklađujemo se već nekoliko godina s visokoškolskim obrazovanjem, ali ono što smo uočili jest da su studenti zapravo dobar dio toga izgubili u srednjoj školi, a srednjoškolci u osnovnoj. Zbog toga smo se prošle godine spustili i krenuli utjecati na osnovnoškolsko obrazovanje. Sat kodiranja je projekt koji radimo drugu godinu i nacionalni smo pokretači te ideje. U 2014. njime smo obuhvatili 82 škole i oko 1.500 djece, a prošle smo uspjeli na području cijele Hrvatske uključiti 182 škole i preko 7.500 djece. Riječ je o jednokratnom projektu koji se dogodi jednom u godini, ali je vrlo dobar jer može promijeniti stvari. Važno nam je bilo da se o tome počne pričati, a time se onda načinju i sve druge teme osnovnoškolskog obrazovanja’, zaključuje glavni tajnik Udruge OSC Bela Ikotić.
