ABCD prava: Koji bi nam oblik upravljanja državom bio najbolji?

9 maj

Vjerovatno ste i sami doživjeli da se sastanete sa vašim prijateljima i gledate utakmicu. Vas je troje, ali svako od vas želi da gleda neki drugi sport. Hoćete da glasate između sebe, ali vas je samo troje, a svi žele nešto drugo. Da li ste znali da je ovaj oblik koncept agregativne demokratije?

Kada je o demokratiji riječ, većinsko je mišljenje da je demokratija najbolji oblik društvenog uređenja, jer demokratija na najbolji način garantuje prava i slobode pripadnicima društvene zajednice. Pojam demokratije označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države, bilo to direktno ili indirektno odlučuje većina. Kada se ti uslovi ispune, može se za tu državu reći da je demokratska. Demokratija je nastala u 5 vijeku prije nove ere. Riječ demokratija nastala je od grčke riječi demos – narod i kratia – vladati, što u bukvalnom prijevodu znači vladavina naroda.

Koliko su mladi danas informisani kada su u pitanju agregativni i deliberativni koncept demokratije. Da li su ikad učestvovali u nekom vidu diskusije kada su u pitanju zakoni? Koliko im je zapravo poznat termin deliberativna demokratija, pojam delibeacije, argumentacija? Sva ova pitanja se svode na jedno. Temu približiti čitaocu i dati mu jasan primjer odnosno objašnjenje šta je to sve zapravo.

Agregativni i deliberativni koncept demokratije

Agregativni model se svodi na sabiranje glasova, nakon čega se opcije poredaju po broju osvojenih glasova, i onaj koji ima najviše, pobjednik je. Iako na prvu, ovaj princip izgleda veoma primamljivo, on je podložan raznim manipulacijama. Najveći problem koji se javlja kod agregativnog koncepta demokratije je Kondorseov paradoks. On je objašnjen kroz primjer iz života. Kada npr. dogovaram sa društvom da gledamo utakmicu, i kada je to društvo u malom broju, dolazi do problema. Tako smo poredali sportove od poželjnog do manje poželjnog.  Moj drug Stefan želi da gleda košarku koja je najpoželjnija kod njega, zatim fudbal pa košarku, moja drugarica Lejla želi da gleda tenis, zatim košarku pa fudbal, a ja želim fudbal pa košarku pa tenis, i naravno, dolazi do neslaganja. Jer svako želi da gleda drugo, i sam koncept ovog glasanja je neizvodljiv jer nijedna opcija nije dobila većinu.

Naravno, da bi se izbjegla ova situacija i da se odabere pobjednik je ta da se naše glasanje modifikuje i da biramo upoređujući dvije opcije i opcija koja dobije najviše glasova prolazi. Opet, i ovdje imamo zloupotrebu manipulacijom jer npr. ako izaberemo prvo tenis i fudbal, košarka ima neopravdanu prednost jer ima veće šanse da pobjedi.
Glavni problem s kojim se susreće agregativni koncept demokratije je u tome da je on prilično kruta procedura jer se glasačima nudi unaprijed nekoliko opcija od kojih treba da izaberu jednu ili više njih.

Kako bi odgovorili ovom problemu, mnogi teoretičari su napustili agregativni koncept demokratije i okrenuli se deliberativnom konceptu demokratije.
Deliberativni model je danas jako popularan. Kako i samo ime kaže, deliberativna demokratija uključuje proces deliberacije, odnosno racionalnog razmatranja o određenom problemu o kome se odlučuje. Jednostavno, od učesnika se očekuje da predstave neki problem, o njemu raspravljaju i koriste argumente i na kraju dođu do zajedničkog zaključka. Osnovne prednosti deliberativnog modela od agregativnog je ta da u deliberativnom modelu glasači predstavljaju ono o čemu će se glasati, a ne neko drugi. Takođe, i kada se formuliše problem, isti ti predlažu alternative. Vodi se racionalna diskusija u kojoj svaki učesnik diskusije može da iznese svoj problem i njegovo mišljenje moraju svi da usvoje i razmatraju.

Za razliku od agregativnog modela gdje se sabiraju glasovi, kod deliberativnog to nije slučaj. Najčešće, konačni izbor glasača će biti izbor srednjeg ili idealnog glasača.

Da bi ovaj proces deliberativne demokratije uopšte imao smisla, potrebno je proći određenje korake.

Prije svega, neophodno je da svi koji učestvuju u deliberaciji tretiraju druge osobe kao racionalne i jednake sebi. Pod ovim se smatra da svi učesnici debate uvažavaju mišljenje drugih. Ukoliko se ovi uslovi ne ispune, i bar jedan od učesnika smatra da ga neko diskriminiše, onda nema razloga da bude iskren prema ostalima i onda dolazimo do te faze da je svako svakome vuk, a u prirodnom stanju vlada rat svih protiv sviju. (Levijatan, Hobs)

Najbitniji uslov koji mora da ispuni deliberativna demokratija je sloboda mišljenja i izražavanja. Svako ko učestvuje u deliberaciji mora da se osjeća slobodno da izrazi svoj stav ili mišljenje, a da ne bude napadnut ili diskriminisan zbog istog.

Jedan od osnovnih problema je kako skupiti veliki broj ljudi na jednom mjestu da diskutuju o određenom problemu? Npr. kada je u pitanju neki mali problem u manjim sredinama, lako se rješava jer u tim diskusijama ne učestvuje puno ljudi. Ali kada je u pitanju tema tj problem ulaska BIH u EU, tu imamo ogroman broj građana koji žele da iznesu svoj stav, i sama rasprava bi išla do nedogled. Kako bi se riješio ovaj problem, osmišljen je koncept deliberativne demokratije putem interneta.



Internet kao sredstvo deliberativne demokratije

Internet se smatra kao najuspješnije sredstvo masovne komunikacije i samog povezivanja ljudi širom svijeta. Isti je dostupan širom svijeta i smatra se da se na internetu može ostvariti ravnopravnost među ljudima čak i veća nego u stvarnosti.
Danas postoje forumi napravljeni po uzoru na one iz Rima, gdje veliki broj građana učestvuju u diskusijama o određenim temama, gdje je potrebno samo da se registruje i napiše svoje ime ili tzv. nickname(nadimak).

Sve veći broj web stranica na internetu ide tom logikom da naprave svoj web portal gdje će informisati građane o određenim problemima u svojoj lokalnoj zajednici. Tako je i nastala ideja deliberativne demokratije na internetu gdje gradska uprava otvori diskusiju o određenom problemu, a sami građani komentarišu, diskutuju i predlažu eventualna rješenja.

Prvi koji su krenuli sa ovakvim konceptom bilo je nekoliko država iz SAD, koji su prvi pokrenuli ovakvu inicijativu.

Jedna od takvih bila je i Virdžinija koja je napravila svoju web stranicu i ohrabrivala ljude da učestvuju u uzajamnoj komunikaciji i po poslednjim analizama, inicijativa Virdžinije daje pozitivne rezultate.

Drugi primjer je primjer Minesote koja je otvorila forum podijeljen na nekoliko tema, gdje sami građani biraju one teme koje ih se tiču i o kojima mogu pisati.

Primjer u Bosni i Hercegovini je web stranica javnarasprava.ba gdje građani rješavaju problem zakona, predlažu zakone i razgovaraju sa parlamentarcima.

Na ovaj način se rješava najveći problem deliberativne demokratije. Putem interneta, veliki broj osoba može da učestvuje. Glavna prednost ovakvog sredstva deliberativne demokratije je široka dostupnost bez fizičkih ograničenja.

A da li je to zapravo tako?

Vidjeli smo da agregativni model može veoma lako da upadne u bezizlazne situacije. Isto tako, vidjeli smo kako deliberativni model može da izbjegne ove probleme. U svakom slučaju, ne treba da se odbaci zasluga interneta kada je u pitanju deliberativna demokratija. Možemo da diskutujemo o predsjedničkim kandidatima i nakon toga odaberemo za koga ćemo glasati, možemo isto tako diskutovati i o ulasku u EU i nakon toga izaći na referendum.

Internet je moćno oružje, samo ga treba koristiti na pravi način!

KORISNI LINKOVI:

Web portal o javnoj raspravi
www.javnarasprava.ba

Web portal o državi Virdžiniji
https://www.virginia.gov/

Web portal o državi Minesoti
https://mn.gov/portal/

Web portal o Opštini Sokolac
www.opstinasokolac.net

Autor teksta: Milan Ilić

(Visited 347 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments