Bosanska priča sa američkog cruisera

27 feb

Dugogodišnja sumorna statistika o broju nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, te nezainteresiranost vlasti da ustanovi rješenja i poboljša ekonomsku situaciju, odavno su obeshrabrili i najoptimističnije bh. građane. Uvjerivši se da znanje, trud i poštenje nisu dovoljni za adekvatno plaćeno radno mjesto, mladi ljudi posljednjih godina masovno napuštaju našu zemlju u potrazi za poslovima koji će im osigurati pristojan život.

Na njihovoj listi obećanih zemalja uglavnom se nalaze Njemačka, Austrija, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati. Međutim, posljednjih mjeseci Bosanci i Hercegovci se sve više opredjeljuju za poslove na kruzerima. Jedna od njih je i Jasmina Kukavica, četrdesetogodišnja ekonomistica iz Sarajeva, koja se nedavno vratila sa američkog kruzera Carnival Cruise Line na kojem je šest mjeseci radila kao fotograf.

Nezadovoljna poslom u Sarajevu, kojeg sam ionako dugo tražila, te nemogućnošću za napredovanjem, aplicirala sam za posao u inostranstvu prije nekoliko godina. Iako su stranci odmah prepoznali moj kvalitet te mi ponudili dobro plaćen posao, odbila sam u zadnjem trenutku. Odlučila sam ostati u domovini, smatrajući da će ubrzo nastupiti vremena kad će se znanje i trud cijeniti. Na moju tadašnju odluku su utjecali i moji roditelji, koji se u to vrijeme nisu mogli pomiriti sa mišlju da njihovo dijete, u čije obrazovanje su uložili mnogo nauštrb nekih svojih potreba, želi napustiti domovinu.“, počinje svoju priču Jasmina za naš portal.

OD RAČUNOVOĐE DO IZUZETNO CIJENJENOG FOTOGRAFA

Nekoliko godina nakon te odluke, kao računovođa u preduzeću pred zatvaranjem i sa neotplaćenim kreditom, Jasmina kaže kako je shvatila da ovaj put zaista mora otići. Na pitanje kako je kao  računovođa iz Sarajeva dospjela na američki kruzer kao fotograf, kroz smijeh nam priznaje da se ni sama nije tome nadala.

Po prirodi sam avanturista, volim putovati i istraživati, a pored salse, fotografija je već godinama moja velika ljubav. Tragajući za poslom koji bi mi donosio ne samo dobar prihod, već i zadovoljstvo, odlučila sam prijaviti se za posao na kruzeru. Informisala sam se o ovome putem interneta, te poslala aplikaciju zagrebačkoj agenciji Uspinjača koja me spojila sa predstavnicima kruzera. Nisam aplicirala na određenu poziciju. Poslala sam svoj životopis i, između ostalog, navela da mi je hobi fotografisanje. Nakon obavljenog intervjua sa predstavnicima, ponudili su mi da radim kao fotograf ili prodavač u shopu. Prihvatila sam poziciju fotografa.

Prema njenom iskustvu, početna pozicija na kruzeru ne ovisi mnogo o životopisu, već o poznavanju engleskog jezika i personalnosti. „Traže se ljudi koji će uz osmijeh obavljati svoj posao. Šarm i engleski jezik su dovoljni da biste dobili priliku da se pokažete. Ostalo ovisi o vašem trudu i izdržljivosti.

Na našu konstataciju da djeluje kao da se vratila s odmora a ne višemjesečnog rada na okeanu, u šali nam govori da se ne damo zavarati. „Okeanski kruzeri imaju oko hiljadu uposlenika, to je grad u malom. Svaki dan je ponedjeljak i radi se između 10 i 14 sati dnevno. Vlada vojnički režim i u svakoj minuti morate znati na kojem mjestu trebate biti i kakve su vam dužnosti. Često vas testiraju na alkohol i drogu, a nepoštivanje pravila i nerad kažnjavaju momentalno prekidajući ugovor. Početak je izuzetno težak i bilo je trenutaka kad sam se pitala što mi je sve to trebalo, ali nakon mjesec dana se naviknete na sve to. Svoj uspjeh mogu pripisati tome što sam se prije odlaska psihički pripremila na najgore.

PREDNOSTI I MANE RADA NA KRUZERU

Ističe kako je rad na kruzeru izuzetno cijenjen, bez obzira na vrstu posla koju neko obavlja. „Najveća prednost ovakvog rada je mogućnost napredovanja. Nakon svega dva mjeseca ponuđeno mi je da od narednog ugovora radim na boljoj poziciji u istom odjelu na novoizgrađenom kruzeru. To je izuzetno priznanje jer je to kruzer koji prvi put isplovljava u maju i na kojem mogu raditi isključivo oni koji su se već dokazali. Također sam bila predložena za radnika mjeseca, a prije povratka kući kapetan mi se osobno zahvalio za uloženi trud.

Prema njenim riječima, zarada na kruzeru ovisi o poziciji i sopstvenom zalaganju, a kreće se od nekoliko stotina do nekoliko hiljada dolara. Minimum primaju čistači i on iznosi oko 700 dolara, spremači soba, kuhari i konobari primaju oko 1.000 dolara bez napojnica, koje mogu premašiti njihova mjesečna primanja. Radnici u odjelu fotografije, shopa i sporta primaju oko 1.200 dolara bez stimulacija koje mogu iznositi i nekoliko stotina dolara, dok menadžeri odjela zarađuju mjesečno od 2.500 do 5.000 dolara. Smještaj i hrana su plaćeni.

Osim zarade koja je za naše prilike dobra, za Jasminu je od neprocjenjive vrijednosti to što je stekla prijatelje širom svijeta, naučila mnogo o njihovim kulturama, te se kupala na Karibima, sunčala na Bahamima, šetala Kajmanskim i Djevičanskim ostrvima, Majamijem, Floridom, Porto Rikom, a osim na Bermude, Belize, Honduras, Meksiko i Dominikansku Republiku, uplovila je i u sretnu vezu.

Jedinom manom smatra udaljenost od porodice, čiju je podršku imala ovaj put, ali kako je prednosti mnogo više, već se raduje sljedećem isplovljavanju prilikom kojeg će posjetiti Nju Orleans, Konzumel, Barbados, Arubu, te veći dio Evrope.

Za kraj otkriva kako i dalje namjerava raditi na kruzeru, s ciljem daljeg usavršavanja i napredovanja, a žali isključivo zbog toga što se na ovakav korak nije odlučila prije nekoliko godina. Ističe kako i ovaj posao, kao i svaki drugi, ima svoje dobre i loše strane, ali radni dan najčešće završava zadovoljna i sretna, te stoga našim čitaocima poručuje da se obavezno prijave za posao na kruzeru, dodajući kroz smijeh „da će je sigurno spomenuti“.

Autor: Amila Šarac/BNN

(Visited 375 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments