BoHeMSA: Medicinari imate priliku!

19 jan

Prilike su svuda oko nas. Potrebno ih je otkriti, a kad ih otkrijemo često i uživamo u njihovim izazovima, barem tako kaže jedan dio naših mladih koji pokušavaju iskoristiti priliku za bolje sutra. Prepustiti se novim izazovima često je popraćeno strahom od neuspjeha ili od nemogućnosti uklapanja u neku novu sredinu. To nas sve može koštati. Ukoliko se budemo vodili time da nismo dovoljno zreli, kompetentni, ili dobri za neki poziv na projekat ili mogućnost volontiranja (a ta kolebanja u našoj svijesti su veoma česta ) ostajemo uskraćeni za velik broj novih poznanstava, proširenje vlastitih vidika, realiziranje novih projekata zajedno sa drugima. Strah od nepoznatog je sasvim normalna stvar. Ako budemo previše „normalni“ vjerovatno nikada nećemo moći izaći iz zone komfora. Ti nas strahovi od nečeg novog dovode do izolacije od društveno-angažovanog svijeta. Savjet je: opustimo se i krenimo u nepoznato, zabavno je i donosi više mogućnosti za vlastitu afirmaciju na polju zadovoljavanja vlastitih ciljeva. Bilo koja barijera da se ukaže na putu do našeg cilja treba biti prevaziđena. Veoma bitna stvar je da prilike jesu tu, ali ako idemo na to da će ih još biti nekad, već smo na krivom putu.

Iskoristimo zato priliku svaku, neka nam barijere ne budu odraz naših mogućnosti. Život je velika škola i sve dolazi sa iskustvom. Jedna velika „životna škola“ je volontiranje, studentska praksa, stipendiranje. Na tome treba graditi vlastite ciljeve i oplemeniti se komunikacijom sa drugima da bi došli do zdravog, dobrog i dugoročnog cilja.

Sljedeća priča nije ništa drugo nego proces usavršavanja vlastitog znanja u cilju pomaganja zajednici kojom pripradamo. To je veliki gest od grupe studenata medicine koji znaju preuzeti odgovornost. Preuzimanje takvog vida odgovornosti ( pomagati drugima, potaknuti druge na promjene ) nije samo njihova profesija i dužnost, već životna škola. Studentica Erna Ahmetspahić na Medicinskom fakultetu u Tuzli je dio velikog tima unutar udruženja studenata medicine u BiH BoHeMSA-e. Njeno iskustvo govori da strah prema nepoznatom nestaje onda kada se suočimo sa vlastitim ciljem. Pristupila je udruženju sasvim slučajno, a danas uživa obavljajući svoje aktivnosti koje joj pomažu i u njenom formalnom obrazovanju, i mnogo više u njenom statusu u društvu kao jedne humane i plemenite osobe. U nastavku slijedi intervju sa Ernom.

Nečije iskustvo najbolje govori o nečijoj ličnosti. Erna, ti kao studentica medicine dio si udruženja BoHeMSA. Šta je to BoHeMSA-a ? Gdje to udruženje studenata medicine BoHeMSA djeluje u BiH i na koji način?

BoHeMSA je udruženje studenata medicine u Bosni i Hercegovini u okviru IFMSA, svjetske organizacije koja okuplja preko 1,3 miliona studenata medicine u više od 122 države širom svijeta. U okviru BoHeMSA-e postoje tri lokalna komiteta u BiH i to u Tuzli, Sarajevu i Mostaru. U svakom lokalnom komitetu postoje radni komiteti i to za profesionalne razmjene, za ljudska prava i mir, za medicinsku edukaciju, za javno zdravstvo i za reproduktivno  zdravlje u okviru kojih se obavlja niz aktivnosti poput obilježavanja značajnih datuma, uličnih akcija, prisustvovanja na raznim okruglim stolovima i panel diskusijama, što doprinosi afirmaciji studenata medicine u okvirima njihovog budućeg humanog poziva tj. njihove profesije kakva treba da bude.

Tvoje iskustvo sa BoHemSOM i unutar nje, šta te održava da budeš dio tima? Na koji način si upoznala cjelokupno udruženje studenata medicine i šta je cilj vaših projekata ?

Ono što je mene podstaklo da budem dio BoHeMSA-e su različiti vidovi mogućnosti u sklopu ovog udruženja od profesionalnih razmjena u okviru svih država članica IFMSA, učestvovanje u širenju svijesti naših gađana po pitanju zdravstvenih problema, prevencija bolesti i volontiranje unutar udruženja. U prilog tome idu svakako članovi BoHeMSA LC Tuzla, koji su odlični studenti, sa izvanrednim idejama, uvijek spremni prihvatiti postavljene zadatke vezane za udruženje. Sve se to postiže s lahkoćom budući da nam zajednički rad omogućava rješavanje svih problema, te nam ti zadaci nisu teret. Zajednički rad u udruženju i mene je motivisao. Mi smo mlada skupina budućih ljekara koja želi unaprijediti profesionalni razvoj studenata medicine i njihov doprinos u društvenom djelovanju što je cilj cjelokupnog projekta BoHeMSA-e. Budući da sam relativno kratko član BoHeMSA-e (nepunih godinu dana) do sada sam učestvovala u oviru projekta “Teddy bear hospital” koji ima za cilj ohrabriti mališane, otkloniti njihov strah od medicinskog osoblja i njihovog posla. Zatim “Pink october” koji ima za cilj informisati javnost o izuzetnoj važnosti rane prevencije raka dojke i učestvovanje u veoma zanimljivom okruglom stolu vezanog za nasilje u porodici.

Da li si zadovoljna svojim angažmanom u BoHeMSI? Ko sve može biti dio udruženja ?

Smatram da je moje članstvo u BoHeMSA-i itekako vrijedno izdvojenog slobodnog vremena i da me može samo dodatno motivisati na učenje što je naravno prioritet. Svoj angažman u udruženju bih opisala – radim nešto korisno, vezano za medicinu, a to nije puko „štrebanje“ što se najčešće vezuje za moj fakultet. Budući da sam u toku svog srednjoškolskog obrazovanja volontirala i bila član raznoraznih udruženja, odlučila sam to prenijeti i u toku svog studiranja iako naravno trenutno imam puno manje prostora za takve aktivnosti nego prije. U okviru udruženje postoji hijerarhija u smislu da se zna odgovorni za pojedini radni komitet, predsjednik itd. Ali u biti svi mi radimo skupa na projektima, predlažemo ideje i usavršavamo svaki našu aktivnost kako bi ona bila što bolja. Učlaniti se može svaki student medicine.

Umrežavanje sa drugima, šta za tebe to predstavlja?

Umrežavanje sa drugim studentima je najveća dobrobit članstva, upoznajete mnoge ljude, razmjenjujete iskustva i sva ta iskustva pokušavate prenijeti na svoju zajednicu i učiniti je što boljom i efektivnijom. Ono što nedostaje našoj omladini je smjelost i radoznalost. Moj savjet je zaokupiti sebe sa što više najrazličitijih pozitivnih „obaveza“ , sve to dobro izbalansirati i ispuniti svoj dan. Za mene je to najveća nagrada, doći kući i osjećati se ispunjeno i korisno zbog načina na koji si iskoristio ta 24 sata koja ti dan donosi.

Šta je tvoj cilj poslije studija? Da li si u medicinske vode “uplivala” samo radi profitabilnosti tog posla, ili ljubavi i brizi prema drugima ?

Moram priznati da je moju ljubav prema medicini probudila moja rodica koja je za vrijeme mojih srednjoškolskih dana studirala medicinu u Grazu, sva njena iskustva bih upijala i s vremenom sva ta iskustva poželjela sebi . Iako je sam studij medicine težak i zahtjevan, ništa ne može zamjeniti onaj osjećaj kad položite anatomiju ili neki drugi težak predmet upravo zbog žrtvovanja sebe i svog slobodnog vremena u cilju polaganja istog. Kada se oko nečega naročito potrudite onda je uspijeh ne samo slađi nego najslađi J.Ono što sav taj uloženi trud nosi sa sobom će biti nevjerovatan osjećaj kada znate da ste nekome pomogli. Nakon završenog studija voljela bih specijalizirati u nekoj stranoj zemlji prvenstveno zbog kvalitete edukacije iako ništa manje zadovoljna ne bih bila ako bih specijalijalizaciju završila u našoj zemlji, naročito na UKC Tuzla, jer idu u korak sa savremenim metodama liječenja.

Autor teksta: Nedim Puriš

 

 

(Visited 457 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments