Biti žena, dio prvi

7 jun

Piše: Ana Buljan

Kiseljak, sredinom travnja

Susjed: ”Što ti je debela mačka, hoće li se to omaciti?

Ja: ”Da, upravo je počelo.”

Susjed: ”Eh, odlično, to ti je super vježba dok se i ti ne udaš!”

Ovo je kratki razgovor koji sam nedavno vodila sa susjedom. Inače ga jako rijetko viđam, i ovo je bio prvi put nakon dužeg vremena da sam ga srela. Otkako sam diplomirala, naučila sam da (pre)čujem svakakve izjave i sugestije, no ova mi je bila daleko najiritantnija. Očekivala sam standardna pitanja koja svatko pita: Jesi li završila fakultet?; Radiš li gdje?; Što ne ideš vani?. Međutim, shvatila sam da se još uvijek mogu iznenaditi.

Ispričavam se, započela sam priču, a ni predstavila se nisam! Moje ime je Ana, imam 26 godina. Da vam odgovorim na pitanja: završila sam fakultet, radim privremeno i povremeno, a ne idem vani jer se još uvijek nadam da je moguće ovdje postići nešto bolje. Dopustite mi da vam opišem nekoliko svakodnevnih, i ne tako svakodnevnih, doživljaja jedne žene u Bosni i Hercegovini.

Prošle godine sam otišla na ginekološki pregled u Dom zdravlja. Bio mi je to prvi put da idem na pregled u javnu instituciju, jer sam do tada uvijek išla privatno. Zbog toga mi je medicinska sestra trebala prvo otvoriti novi karton, logično. No, dočekalo me sljedeće: Slušaj, neću ti otvarati karton sada, jer ćeš otići na pregled, promijeniti prezime i onda ću morati raditi novi! Nakon što sam složila kockice i shvatila da gospođa misli da sam došla na ‘remont’ pred udaju, malo je reći da sam poludjela. No, odgovorila sam što sam smirenije mogla da se nemam namjeru udavati. Dok sam čekala da se ipak napravi karton i da dođe doktor, morala sam slušati predavanje o tome kako ja ne mogu znati, odnosno nemam baš neki izbor što se toga tiče, jer, Bože moj, kad se desi ljubav tko te pita! Bilo je gotovo neugodno kao i pregled koji sam poslije morala proći.

Spomenula sam već da sam diplomirala, već ‘davne’ 2016. godine. Vjerovali ili ne, već sam 4 godine single. Znam, mnogi se već pitaju što čekam!? Vjerujte mi na riječ kad vam kažem da nikad nisam bila bolje nego sada. Naravno, dosta ljudi misli da je šteta biti sam, da nam svima treba ‘bolja polovina’, da se trebamo ostvariti na ovaj ili onaj način, naći si nekoga da ne budemo sami. Osobno smatram da mi ne treba druga osoba da me ispuni, niti me treba netko drugi ostvarivati. Uvjerena sam da možemo sebi i drugima biti najbolji partneri kada smo mi sami potpune i sretne osobe. Mogu zamisliti zajednički život i ravnopravan odnos samo sa osobom koja je stabilna, zrela i sigurna u sebe. Ne želim i ne mogu biti nekome žena samo zato što je drugoj strani netko rekao da se treba ženiti, da je vrijeme da se smiri i što se sve još koristi kao ‘razlog’ za osnivanje obitelji.

S druge strane, većina prošlih iskustava me naučila da kao žena kojoj je cilj da se stalno unaprjeđuje i obrazuje, te ima previše jasnih i glasnih mišljenja i stavova, nisam baš najprivlačnija kandidatkinja za ‘privođenje’ kući. Nije da bih ikome dopustila tako nešto, no sve se uvijek svodi na to. U najboljem slučaju, moje zanimanje i poznavanje tema koje se smatraju tipično ‘muškim’ (što je krajnje besmisleno) potencijalne partnere oduševljava u početku, no kasnije postaje smetnja. Nakon što shvate da najnormalnije možemo dijeliti odjeću i obuću bez da itko primijeti nešto neobično u našim stilovima oblačenja, ili se možda počinjem previše dobro slagati s njihovim prijateljima oko video igrica i nogometnih klubova, stižu primjedbe na račun toga kako nisam dovoljno ženstvena, kako bi bilo lijepo da se češće sređujem, šminkam, itd. Kada ja kao ja, u svom neskrivenom i iskrenom obliku postanem smetnja i nešto što se treba promijeniti s ciljem uklapanja u neke društveno prihvatljive šablone, definitivno prestaje svaki vid normalnog odnosa i sviđanja, a o ljubavi da ne pričam. Međutim, to me nije spriječilo da ja i dalje budem ja, sada možda u još glasnijem i jasnijem izdanju. No, uz to je bilo potrebno prihvatiti činjenicu da ću se uvijek isticati kao outsider(ka), što jako često za sobom povlači nepotpuno prihvaćanje od strane društva.

Srećom, nemam problema s tim.

Nastavit će se. Neka vas tu.

*Pronađi #budimoglasne i pridruži se razgovoru. Saznaj iskustva drugih i podijeli svoju priču. Budi svjesna i angažirana. Budi glasna.*

(Visited 240 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on Google+
Google+

Comments