Biti nezaposlen ili raditi od 9-5 nisu jedine dvije opcije koje život nudi! Priča 3

19 jan

Donosimo vam treću od tri inspirativne životne priče žena koje su ostavile “ozbiljne” poslove da bi živjele od hobija…

Svoju inspirativnu životnu priču sa nama je podijelila i Danijela Karać, instruktorka joge i voditeljica Centra za zdrav život iz Banjaluke.  

„Moja priča je klasična priča. Kao i svi i ja sam težila ‘sigurici’, pa sam te ‘sigurice’ bila i obezbijedila. Studirala sam arhitekturu, radila u državnoj firmi, radila kod privatnika, sumirala iskustva i shvatila da to nisu priče za mene. Sjećam se dana kada sam u jednom od mnogobrojnih razgovora sa prijateljicom na temu ‘šta dalje sa životom, jer ovo ovako više ne ide’ jednostavno samo presjekla i rekla ‘Idem za ovim što mi srce govori pa kud puklo da puklo, nemam šta izgubiti, mogu samo dobiti. Nazad ne mogu, znači mogu ići samo naprijed'“.

 “Moraš biti malo hrabar i pomalo lud…”

Danijela se tada našla na raskrsnici: „Raditi posao od 8.00 do 16.00 koji me kreativno ne ispunjava, finansijski ne zadovoljava, kao ljudsko biće ne poštuje, ili da ‘uletim’ na nesiguran teren, ali teren na kojem mi svaki put srce vibrira pri samoj pomisli na to.“

Odluka nije bila jednostavna, kao ni period koji je uslijedio.

„Padala sam, ustajala, naučila lekciju … i tako po redu, i često, i vremenski dosta dugo. Ali se isplatilo, jer sloboda koja je rezultat toga svega je neprocjenjiva. Moraš biti malo hrabar i pomalo lud.“

U svoju poslovnu avanturu, Danijela je krenula gotovo bez vlastitog novca, uz pomoć skromnog roditeljskog budžeta.

„Jedan od motiva mi je bio da nađem posao koji neće zahtijevati preveliko ulaganje. I onda sam se dovijala, reciklirala, kompenzovala ovo za ono, nešto i ulagala. Upalilo je. Ne kažu džaba ‘Ako ima volje ima i načina’.“

Međutim, Danijela kao jednu od najvećih prepreka koje je morala da prevaziđe ne navodi nedostatak finansijskih sredstava, već strah.

„Strah, nevjera da je moguće živjeti svoj san, stav ‘Nisam ja te sreće. To je nemoguće. To mogu drugi ali ja to ne zaslužujem’ i tome slično. Ali jedna po jedna poteškoća se savladavala.“

Sada je zadovoljna jer radi posao koji voli.

„Kad radite posao koji volite, onda imate volju da proširujete znanje, da istražujete, da se kroz to razvijate, i da time nudite bolje uslove svojim klijentima. Druga meni važna stvar je što kroz ovaj posao upoznajem sjajne ljude. I veliki broj njih je od klijenta prešlo u kategoriju prijatelj. Pa zar to nije bogatstvo?“

“Divan osjećaj slobode…”

Kao instruktorka joge, sada sebi može obezbijediti zadovoljavajuću egzistenciju, ali kaže da u početku nije bilo tako.

„Prije ako sam u plusu 100 KM to je dobro. Pa onda 200, pa 1000, pa … do željene cifre. Ali to je normalno. Ne možemo očekivati da se stvari rješavaju klikom na magični štapić. Za neke stvari je potrebno vrijeme. I strpljenje. I gorljiva ljubav prema tome što radite.“

Za razliku od najvećeg broja zaposlenih ljudi, Danijeli je svaki dan drugačiji.

„Ni jedan dan mi nije isti, i to moj duh veseli. Ali okvirno ustajem rano ujutro, radim svoju jutarnju rutinu, u zavisnosti od toga šta je planirano za taj dan (joga praksa, trčanje, meditacija, jutarnji ili večernji časovi joge). Sve između toga kreiram kako želim. I to daje divan osjećaj slobode.“

O nedostacima posla koji je izabrala, Danijela kaže:

„Da se razumijemo nije sve tako savršeno. Minus ovog posla je što nemam mogućnost za socijalizaciju, jer kad ja radim, niko drugi ne radi. Ali kad radiš posao koji voliš minusi se lakše podnose.“

Svima koji bi voljeli živjeti na sličan način, poručuje:

„Radite posao koji čini da sjajite i nemojte se plašiti grešaka. Greške su sastavni dio putovanja ka uspjehu. Shvatite ih kao svoje učitelje, a ne kao neprijatelje.“

Buka.ba

(Visited 555 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments