Donosimo vam drugu od tri inspirativne životne priče žena koje su ostavile “ozbiljne” poslove da bi živjele od hobija…
Druga sagovornica, Sanja Tica Primorac, rođena je i odrasla u Banjaluci, gdje je završila Komunikološki fakultet. Nakon toga, ljubav ju je odvela u Zagreb, gdje je zajedno sa mužem počela praviti prirodnu kozmetiku, ali još uvijek kao hobi. U Zagrebu su živjeli do prije dvije godine kada su odlučili da se “oslobode stega uredskog života” i pokušaju živjeti od onog što im je do tada bio hobi.
“Suprug i ja smo zajedno u ovome, i svemu drugom, od početka i iako većina ljudi ‘Gđicu Pticu’ veže uz mene, Kristijan također ima veliku ulogu u pretvaranju ovog hobija u posao.”
“Ovo što sada radim, puno je ozbiljnije od rada za nekog drugog…”
Sanja kaže da je i ona, kao i većina ljudi, željela stalni posao u struci, karijeru i finansijsku nezavisnost.
“Međutim, kada mi je postalo jasno da se treba poklopiti jako puno stvari da bi mi to uspjelo i da najmanje “bodova” nose moja želja i ambicija, bilo mi je jasno da moram napraviti nešto drugo kako bih ispunila svoje potrebe. Iako je lako posmatrati posao od 9-5 kao ozbiljan posao, a rad za sebe kao nešto jako neizvjesno, činjenica je da je ovo što sada radim puno ozbiljnije od rada za nekog drugog. A neizvjesno je sve, pa tako i taj famozni 9-5.”
Sanjino iskustvo takođe govori da je preduzetništvo neprekidna borba, te da finansijski uspjeh nije ultimativni cilj.
”’Svaki početak je težak’, kazaće vam svi koji vas podržavaju u nekom vašem naumu i to je istina, ali je istina i da su teški i početak i sredina i kraj. Koliko ćete se vi prepustiti tome da je nešto ‘teško’ ili ‘lako’ zavisi samo od vas. Finansijski je nekada super, nekada ne baš super. U biznis se stalno mora ulagati, pa kad je super, ulaže se više, kad nije tako sjajno, stvari stagniraju. Ali sve su to normalni ciklusi i dio tog puta dok se ne dođe do te neke finansijske nezavisnosti. A kad dođemo do toga, vjerovatno ćemo se odlučiti za neko drugo ulaganje i opet iščekivati tu sigurnost.”
“Ne strahujem od ponedeljka, niti se posebno veselim petku…”
Na pitanje da li uspijeva obezbijediti željeni stil života, Sanja kaže da je ”Gđica Tica” trenutno u fazi kada su potrebna veća ulaganja, jer pokreću vlastitu proizvodnju i grade laboratorij iz kojeg će “izlijetati ptičice”, pa su sva sredstva upućena na tu adresu.
“Stil života je pao na neko drugo/treće/četvrto mjesto na ljestvici, a opet kada je željeni stil života biti zadovoljan, sretan, ispunjen, a ne biti u mogućnosti kupiti nešto ili izaći negdje, onda mogu reći da živim onako kako želim. Ima tu jako puno prostora za napredak, ali mislim da ćemo uskoro biti u mogućnosti zadovoljiti i te materijalne želje i željice.”
Svoju radnu sedmicu Sanja opisuje riječima:
”Moji radni i neradni dani su isti. Ne strahujem od ponedjeljka, niti se posebno veselim petku. Raduje me to što radim, stalno nešto čitam, učim, pišem, kuham, mućkam, sakupljam bilje, razmišljam o novim proizvodima, pokušavam lijepo fotkati postojeće (to mi najlošije ide), pokušavam savladati prodaju, marketing, računovodstvo, zakone. Uglavnom nije dosadno. A u bilo kojem trenutku mogu napraviti pauzu i raditi nešto drugo.”
Njena poruka svim ljudima je da makar pokušaju razmišljati izvan zadanih okvira.
“Da pokušaju savladati strahove ili bar shvatiti da imaju strah i da bi se protiv njega trebalo boriti. Život je zaista prekratak da ga ne bismo živjeli onako kako želimo. Nećete ostati gladni i bez krova nad glavom ma šta se dogodilo. Probajte nešto, pa ako ne ide, uvijek se možete vratiti tamo gdje ste bili. Posla će uvijek biti i ne morate raditi ono što sada radite. Biti bez posla i raditi u uredu od 9-5 nisu jedine dvije opcije koje život nudi. Opcija je bezbroj!”
Buka.ba
