Ana Petrović, vlasnica agencije “Travel Boutique” : Ko u čuda vjeruje, taj čuda i stvara

29 apr

Umjesto u matursku haljinu, novac je uložila u ljetovanje na Tasosu. Putovanja smatra najboljom investicijom u sebe, a odluku da iz korjena promijeni profesiju, jednom od najboljih u životu. Iako rado posjećuje mnoge zemlje, život u Beogradu za nju nema alternativu.

Ana Petrović, vlasnica i direktorka putničke agencije “Travel Boutique”, prema priznanjima koja pristižu, jedna je od najboljih mladih menadžerki u Srbiji. U razgovoru za “eKapiju” govori kako je prostorno planiranje zamijenila organizacijom jedinstvenih putovanja na egzotične destinacije, kako je naučila da svijet neće stati kada ona nije na poslu, te zašto su promjene jedina konstanta u životu.

Odrasla je u Ivanjici, gdje je završila osnovnu i srednju školu. U Beograd je došla na studije prostornog planiranja na Geografskom fakultetu, baš u vrijeme petooktobarskih promjena. Fakultet joj je, prisjeća se, lijepo napredovao. Tokom studija imala je praksu u Austriji gde je vidjela kako to izgleda raditi u uređenoj zemlji, gde se znaju pravila igre. Po povratku, kao i većina njenih kolega, dobija praksu u jednoj od državnih urbanističkih institucija, gdje je način rada u odnosu na Austriju mnogo zaostajao. Tada je shvatila da ona tim poslom ne želi da se bavi. Ipak, odlučila je da završi fakultet, jer ne voli da ostavlja stvari “na pola”.

Po diplomiranju se zapošljava, na administrativnim poslovima, u maloj privatnoj firmi koja se uglavnom bavila izvozom voća. Svašta je tu imala priliku da nauči, i kako funkcionišu srpski preduzetnici, kako funkcionišu poslodavci… Kaže da je brzo učila i naučila da se snalazi, kao i da je pristojno zarađivala i te 2008. godine.

– Međutim, novac kao glavni motivator može da vas pokreće neko vrijeme, ali ako taj posao nije nešto što vi zaista volite da radite, vi ćete vrlo brzo izgubiti i energiju i entuzijazam za njega. To se meni desilo 2009. godine. Onda sam se pitala šta je to što bih radila i kada nema para, šta je to što me dovoljno pokreće i motiviše – prisjeća se Ana Petrović.

Odgovor joj je stigao od prijatelja.

– U to vrijeme sam svim svojim prijateljima bila neka vrsta savjetnika za putovanja, kako da dobiju vize, gdje da apliciraju, koliko se u kojoj ambasadi čeka, šta da vide, gdje da idu… Jedan prijatelj me je pitao: što ti ovo ne naplaćuješ?

Ideja joj se učinila dobrom, više od svega voljela je da putuje. Međutim, sa druge strane, mislila je da nema dovoljno obrazovanja za tako nešto.

U to vrijeme postojala je škola turizma, u kojoj su nekoliko meseci, praktičnu nastavu držali predavači iz vodećih agencija, direktori avio kompanija, osiguravajućih kuća, ključni ljudi u turističkoj branši… Tokom te edukacije za Anu je najveća nepoznanica bio avio saobraćaj. Međutim, kao jedna od najboljih u klasi, dobila je besplatno obuku za avio sisteme. Na ove treninge išla je uporedo sa odlaskom na svoj “stari” posao.

– Prekretnica se desila u Berlinu 2010. godine, na Sajmu turizma. Tamo sam vidjela gde je svijet, a gdje smo mi, šta u Srbiji nema, a što bi bilo interesantno, te u kojim pravcima će se kretati tendecije u turizmu. Tamo sam napravila prve kontakte i stekla saradnike sa kojima i dan danas radim. To mi je dalo vjetar u leđa, a po povratku u Srbiju, firma je registrovana – sa posebnim sjajem u očima govori Ana.

Danas je “Travel Boutique” mesto gdje putnici sami mogu skrojiti putovanja po mjeri ili izabrati i već kreirane aranžmane najkvalitetnijih domaćih i stranih turoperatora. Sinonim su za daleka, egzotična putovanja i ispunjenje želja, kao što su romantične večere servirane na plaži, porodično plivanje sa delfinima i još mnogo toga.

Svjetski putnik

Ana kaže da je u posao ušla iz ugla putnika, što smatra odličnom bazom za početak ovog biznisa. Putovala je, kao student, najpovoljnijim studentskim aranžmanima, autobusom do Praga, Atine, Soluna, Amsterdama…

– Kada sam završila fakultet i počela da radim, sve više i više sam kombinovala individualna putovanja i paket aranžmane, putovala kako preko domaćih, tako i preko stranih agencija koje su nudile aranžmane koje mi nismo imali.

Do otvaranja agencije, 2010. godine, posjetila je tridesetak zemalja, a mnoge od njih više puta. Kaže da je, kada je otvorila agenciju, jako dobro znala kako stoje stvari na tržištu, šta je ono što nedostaje, gdje je prostor gdje bi biznis mogao da se pozicionira. Put je našu sagovornicu vodio od evropskih gradova preko Egipta, Tunisa, Jordana, Izraela, Kube, i to u vrijeme kada je ta zemlja potpuno drugačije izgledala nego danas… Kada je otvorila agenciju, putovanja su postala više poslovna nego privatna. Prije dvije godine je bila na Šri Lanci, zatim je dvije nedjelje provela na Tajlandu. Petogodišnjicu firme dočekala je, prošle godine na Maldivima, kao gost njemačkog “Dertour”-a, što je bilo nagradno putovanje za 10 najboljih regionalnih agenata.

Dok žali što nije bila u Libanu kad je bilo mirno, pogled nam luta ka fotografijama na zidu njene kancelarije. Kaže to su četiri mesta koja planira da obiđe u narednih par godina.

Ovaj postavljeni sto za doručak, pored bazena, odakle istovremeno gledate slonove sa druge strane je u hotelu “Four Seasons” u Serengeti parku, u Tanzaniji, kao jednoj od najboljih opcija za safari u Africi. Tu je i jedan fenomenalan hotel koji je posvećen relaksaciji i meditaciji na Baliju, fotografija živopisnog mjesta Cinquee Terre u Italiji, kao i hotel “Šangri La” na Mauricijusu, uglavnom za parove.

Obrazovanje

Da se u sopstvenu edukaciju uvek isplati ulagati, govore nam uramljena priznanja na zidu, u drugom dijelu njenu kancelarije. Tu su sertifikati sa edukacija iz NLP-a, koje je pohađala 2009. godine, što joj je, za formiranje ciljeva, njihovo sprovođenje i za rad na sebi, kasnije bilo jako korisno u biznisu. Tu su i ocjene bonitetne izvrsnosti, koje su u 2015. dostigle AAA nivo. Ponosno pokazuje plakete za saradnju sa studentskom organizacijom Aiesec, kao i EBRD-om. Pored je uramljena nagrada iz decembra, za najboljeg mladog menadžera koju joj je dodjelila Srpska asocijacija menadžera. Ništa manje pažnje ne privlači ni izdvojeno izdanje “Cosmopolitan”-a, čiji je Ana bila sagovornik na temu preduzetništva.

Put do najboljeg mladog menadžera nije bio lak.

– Vi mislite da ćete se baviti putovanjima, a na početku se bavite zakonima, računima, papirologijom… – prisjeća se sagovornica eKapije početaka “Travel Boutique”-a.

Te prve godine iskoristila je program “Prva šansa”, Nacionalne službe za zapošljavanje i tako zaposlila svoju prvu saradnicu. Tu pomoć i danas smatra velikom. Sticanje kontakata i proaktivnost moraju, prema njenom mišljenju, kad-tad donijeti rezultat.

– Interesovala sam šta još mogu da učinim za posao. Tako sam došla do programa Biznis mentorstva koji je u to vrijeme sprovodio “Smart kolektiv”. Starije preduzetnice ili iskusnije menadžerke bile su godinu dana mentorke mlađim koleginicama. Moja mentorka bila je Andrea Brbaklić, u to vreme direktorka sektora komunikacija i HR-a u Erste banci. Viđale smo se mjesečno 6 do 8 sati, i njena podrška je stvarno neprocjenjiva.

Od tada, Ana je upoznavala sve više ljudi i sve više vrata otvarala. Priključila se Srpskoj asocijiciji menadžera, Udruženju poslovnih žena (UPŽ). Primjera radi, tako im se preko UPŽ otvorila mogućnost, prvo da učestvuju u edukativnom programu EBRD, a onda i da apliciraju za nepovratna sredstva.

Iako su počeli lijepo da rade 2010, već naredne godine je, kaže, razmišljala da odustane od svega, jer su došli u situaciju da su klijenti zadovoljni njihovim uslugama, ali da se ti isti klijenti i sami bore za sopstveni opstanak, da smanjuju budžete za putovanja. Ipak, upornost je odnijela prevagu.

Kada pogleda unazad, žao joj je jedino što nije i ranije osnovala agenciju. Iz ove perspektive, volela bi i da je neko mogao, da je na putu ka priznanjima za kvalitet agencije i njen menadžerski rad, uputi i usmjeri, “da ne troši energiju na bespotrebne stvari”. Sebe doživljava kao nekoga ko još uvek treba da bude menti a tek kasnije mentor i spremna je da do sada stečeno znanje podijeli sa mlađima i neiskusnijima. Do tada, “tu je da podrži i ispriča svoj primer”.

U radu joj je važno povjerenje, da je okružena saradnicima, kojima može da povjeri i delegira stvari.

– Trudila sam se da im dam što više slobode u dnevnom opeartivnom radu, da sami donose odluke i da svi zajedno budemo orijentisani ka rezultatu. Takođe, kod saradnika cjenim i konstantnu želju za učenjem. Od 2010. puno toga se promijenilo, počev od zakona o turizmu i licencama preko rezervacionih sistema i turoperatora do avio kompanija. Kako verujem da je jedino konstantno promjena, u tom kontekstu mi je važno da i moji saradnici budu što prilagodljiviji promjenama koje se odvijaju na dnevnom nivou.


Sa dodjele nagrade za najbolju mladu menadžerku More umesto haljine
Prvi novac zaradila je u školi računara u kojoj je radila dok je studirala. Iako se ne sjeća tačno, vjeruje da ga je potrošila na putovanje. Dublje urezan u sećanje ostao je period završetka srednje škole.

– Matura je u malim sredinama veliki događaj. Zato je moj otac odvojio budžet za haljinu, cipele… Došavši u Beograd da sve to kupim, shvatila sam da bi to bio uzalud bačen novac, te sam se organizovala da od starije rođake iz Beograda uzmem haljinu koju je ona nosila na mature godinu ranije –vragolasto se priseća Ana.
A onda je, sa drugaricom, otišla i od para namenjenih za maturu, uplatila aranžman za Tasos. Njen otac to nije razumio, smatrao je da je razmažena , da je trebalo da štedi. Danas je i on svjestan da je dobro što je njegova kćerka odlučila da sluša sebe, i što ju je privlačilo da što više vidi i sazna.

Vrijeme za prijatelje

A Ana privatno? Ne mnogo različita, kaže, jer su njena interesovanja nerijetko vezana za posao kojim se bavi. Stoga neke momente ni ne doživljava kao radne. Kaže da uvek pronađe vremena za prijatelje i za rad na sebi. Redovno posjećuje edukacije, najčešće iz marketinga, komunikacija, koučinga…

Najviše voli da poslije radne nedjelje sa prijateljima izađe u neki fin restoran, da proba neku svjetsku kuhinju, uz čašu dobrog vina. U posljednje vrijeme otkriva vina novog svijeta, kalifornijski “Mondavi” joj je jedna od omiljenih, ali voli i domaća vina. Sa iskrenim žarom pominje promociju “Temet” vina koju je nedavno posjetila, kao i miris “tamjanike Spasić”.

Najviše voli Beograd. Imala je priliku još kao student da ode iz zemlje, da ostane da živi u Austriji, kasnije je bilo nekih prilika za Italiju, ali njoj ovdje najviše prija, budući da, kako kaže, ovdje već ima stil života kojim je zadovoljna. Sa druge strane, ako pričamo o atmosferi koja joj najviše prija, poslije srpske prestonice, to je onda Italija.

Nerijetko zaviri u svijet mode, da vidi šta se dešava na modnim pistima, a često je i na društvenim mrežama, koje koristi i u poslu. Dok razgovaramo, stičem utisak da je njena čaša uvek do pola puna. Potvrđuje to, i dodaje da se u životu vodi krilaticom da “ko u čuda vjeruje, taj čuda i stvara”.

Prošle godine imala je ozbiljniji zdravstveni problem, što je shvatila kao ozbiljno upozorenje “da se ne daje toliko”. Tada je naučila da bolje izbalansira poslovno i privatno, da svijet ipak nije stao zato što nje na poslu nije bilo skoro četiri meseca. Kaže da “tada shvatite da ste i vi zamenjivi”. Ranije je smatrala da mora apsolutno sve ona da provjeri, da zna, odobri… Onda je naučila da bolje delegira stvari. Sada poštuje svoje vrijeme i posao nakon radnog vremena ostavlja u kancelariji, ne noseći ga kući kao nekada.

Na pitanje da li takve i slične stvari smatra sudbinskim, kaže da ne vjeruje u sudbinu, ali vjeruje u lekcije.

– Vjerujem da se stvari dese onda kada treba da se dese, ali da vi ne možete da pustite da sudbina nešto uradi umjesto vas. Morate da radite na sebi i na svojim željama. Negdje sam pročitala misao da “ne možete upravljati pravcem vetra koji duva, ali možete prilagoditi jedra da stignete do željene destinacije” – kaže naša sagovornica.

Istinski vjeruje i u to da “kako zračiš tako i privlačiš”. Zbog toga smatra da prema svakome koga upoznate morate biti otvoreni i fer, jer “nikada ne znate kada će vam se putevi ukrstiti”.

Ekapija.com

(Visited 432 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments