Alisa Bašić: Spoj muškaraca i žena u IT-u je odličan!

18 jul

Alisa Bašić je program menadžerica globalne kompanije Infobip za sarajevski ured. Već pri kraju fakulteta je počela da radi, a sada je na jednoj od vodećih pozicija u ovoj kompaniji.

Razgovarao: Haris Dedović

IT Girls: Kako si počela?

Alisa: Ja sam počela kao developerka u našoj firmi, a onda sam postala “team lead”, poslije sam postala “product owner”. Prije nekoliko mjeseci sam postala program menadžerica, a to je najkraće rečeno, neko ko je team leader svim product ownerima u Sarajevu.

IT Girls: Vi ste u Sarajevu, a gdje još Infobip ima urede?

Alisa: Infobip je globalna firma koja sada broji 800 zaposlenih i ima 40 ureda na šest kontinenata. Sjedište firme je u Puli. Tu su tri čovjeka koji su za 12 godina napravili to što su napravili od nule. Ja volim reći da je to priča američkog sna. Trenutno je development koncentrisan na Pulu, Zagreb, Rijeku, Beograd i Sarajevo. Uskoro se otvaraju uredi u Rusiji i Indiji.

IT Girls: Završila si Elektrotehnički fakultet, je li tako?

Alisa: Da.

IT Girls: Jesi li odmah po završetku fakulteta uspjela da nađeš posao?

Alisa: Ustvari ja sam počela raditi već na petoj godini. Imala sam sreću da sam uzela diplomski kod profesora koji je u to vrijeme bio u nekakvoj vezi sa BS Telecom Solutions i tamo sam radila diplomski rad i onda sam ostala da radim.

IT Girls: Kako da se jedna djevojka odlučila za IT?

Alisa: Ma ja uopće nisam željela da budem inženjerka. Ja sam htjela da budem doktorica. Međutim, pod utjecajem roditelja, prvo sam upisala matematiku. Uvijek sam bila dobra matematičarka. Tada sam počela da živim s dvije djevojke koje su studirale elektrotehniku. Već na prvom semestru sam rekla: “Ja se prebacujem na elektrotehniku” – i tad je moja ljubav prema ovom poslu već bila rođena. Završila sam telekomunikacije, što nije mnogo vezano za programiranje, ali sam onda počela raditi na već spomenutom mjestu gdje je bio dobar spoj telekomunikacija i informatike. Oni su programirali programe za velike telekomunikacijske operatere. Tu sam naučila da programiram. Tu sam radila pet godina, jednu godinu u jednoj trećoj firmi i evo sada u Infobipu.

IT Girls: Hoćeš li ići negdje iz Infobipa?

Alisa: Pa ne planiram. Mislim da ovdje imamo sve mogućnosti u svakom smislu. Imamo mogućnosti da učimo, da se razvijamo, te da idemo u korak s vremenom što je jako bitno u ovoj profesiji. Mi trenutno imamo jednu aplikaciju koju čak nemaju ni Google ni Facebook. Stoga, možete shvatiti koliko je to veliko.

IT Girls: Radiš već oko 10 godina u IT-u. Kako se osjeća jedna “djevojčica” u “svijetu dječaka”?

Alisa: Ako me pitaš za neki oblik diskriminacije, ja ne znam odgovor na to pitanje, jer se ja ne osjećam diskriminirano. Apsolutno! Baš maloprije sam razgovarala sa kolegicom i pitala sam je isto pitanje i dobila isti odgovor. Vjerovatno ljudi nas diskriminiraju, ali mi ne osjećamo to. Ja sam feministkinja. Ja ne mislim uopće da postoje ženski i muški poslovi. Ti si dobar programer, dobar product owner ili dobar šef, u nekom srednjem rodu. Tako da ja to uopće ne osjećam.

Mada, kad sam se vraćala kući, dok sam studirala, u taksiju me pita taksista šta studiraš i ja kažem ETF. “Aaaa, što si upisala muški fakultet?!” – je bilo pitanje. Ima i toga. Ja sam onda imala spreman odgovor, koji je meni bio jako simpatičan: “Baš zato što je muški. Ima puno muškaraca i možeš izabrati”. (Smijeh)

Kad me pitaš takvo pitanje, evo ti takav odgovor.

IT Girls: Zašto ima malo djevojaka u IT-u?

Alisa: Ne znam zašto se žene ne odlučuju za taj posao. To nije ni neki bauk niti je neki muški posao. Prije svega je gospodski posao. Ne treba fizička snaga. Nije nešto što se može opravdati tim biološkim da su muškarci fizički jači. Kako koji doduše. (Smijeh) A da li su pametniji od žena? Ne.

Čak mislim da je tim u kojem ima žena mnogo produktivniji. Ono što moje iskustvo govori je da muškarci generalno, ne samo u IT-u, imaju puno ideja, ali nemaju energije da te ideje sprovedu. To je moje mišljenje – da su žene dosta upornije. Daj im nešto i one će to završiti prije. Muškarci obično to završe do pola i onda im više nije zanimljivo. Znači, spoj to dvoje je odličan!

IT Girls: Sve češće čujemo taj odgovor od djevojaka da nisu imale ama baš nikakvih problema da rade u IT-u. Da li možemo reći da je to onda mit, neko neobjektivno viđenje izvan profesije?

Alisa: Moje iskustvo govori isto. Ja isto nikad nisam imala nikakav problem zato što sam žena. Čak mislim da je to i prednost kad radiš u “muškom svijetu”. Ako ti znaš iskoristiti to što si žena, možeš mnogo bolje proći. IT momci obično gledaju u ekran, a djevojke se znaju i nasmijati, pa onda bolje prođu. (Smijeh)

IT Girls: Šta bi ti rekla djevojčicama koje će čitati ovo, žele da se bave IT-em, a možda se još uvijek premišljaju i nisu sigurne u konačnu odluku?

Alisa: Ja bih njima rekla da svako ko ima želju da se bavi malo matematikom, informatikom da upiše taj fakultet, sad ih ima koliko hoćeš. Može se time baviti i kod kuće, učiti sam/a. Programiranje je jednostavno. To je čista logika. Samo malo da mozak radi.

Ono što je još teško zanemariti je da je trenutno velika potražnja za ljudima iz ove struke, tako da se lako nađe posao… a i dobro je plaćen.

IT Girls: Kako je moguće da je lagan i dobro plaćen? I kako je onda tako malo programera/ki?  

Alisa: Vjerovatno je bauk. Isto kao što ima taj mit da “nije za žene da budu inženjerke”, “nije za žene da budu hirurzi” tako i za ovo.

IT Girls: Koliko se objektivno radi u IT-U?

Alisa: Moje mišljenje je da ljudi u ovom poslu ne mogu raditi više od šest sati efektivno. Može čovjek ostati na poslu i 12 sati, ali je šest sati radio/la. Ja sam nekad znala raditi do ponoći, ali to je samo kad je neka frka pa te drži neki adrenalin, pa se može tako jedan, dva dana. Tako da, mislim da se radi šest sati, a ostalo se nešto čita, pije kafa ili nešto treće.

Druga stvar, naš posao je specifičan. Ti možeš cijeli dan da ne otkucaš ništa, ali ti razmišljaš o rješenjima. A recimo kod mene se često znalo desiti da rješenje skontam u tri sata ujutro, jer me smara kako ja to još uvijek nemam rješenje za neki problem. Razmišljam cijeli dan, dođem na posao i za tri linije koda riješim problem.

IT Girls: Ti imaš porodicu, dvoje djece. Kako sve iskombinuješ?

Alisa: Ja mislim da je sve stvar organizacije i želje. Naravno, ima tu podrške porodice. Posao po meni nije toliko naporan. Idem kući u pet kao i svako drugi. Ne ostajemo duže, ne radi se duže. A da li razmišljam kući o poslu? Da. I onda kad se radi posao koji se voli, čovjek je ispunjen i onda se ta energija prenosi i na porodicu i na djecu, tako da mislim da to ne ograničava ženu da bude majka i uspješna u IT-u.

Itgirls.ba

(Visited 200 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments