Aleksandra Komosar: Zdrav život & street workout

23 okt

Za početak nam se predstavi i reci čime se baviš i odakle si?
– Za početak, zovem se Aleksandra Komosar, imam 22 godine, iz Banjaluke sam i bavim se savjetništom za ishranu već drugu godinu.

Kako je bilo tvoje prvo iskustvo sa street workoutom i zašto si odlučila da nastaviš da ga treniraš ?
– Moje prvo iskustvo sa street workoutom bilo je poprilično zanimljivo jer nisam znala šta me očekuje. Nikada nisam bila sportista, nikada nisam sebi dala šansu u bilo kom sportu da se oprobam. Ovaj put je bilo drugačije. Pored najbolje moguće ishrane na svijetu kojoj sam 100% posvećena, osjećala sam da je mom tijelu potreban napor, ali ne bilo kakav, nego nešto u čemu se pronalazim, a nešto u čemu se nije oprobao baš svako. Razlog što nisam odustala jeste onaj nezamijenjivi osjećaj kad legnem u krevet a krv ti još ključa u venama nakon treninga od uzbuđenja koje govori „da, ja sam to napravila i uradiću to opet“ i naravno tim „Bar Legion“, ljudi koji žele isto što i ja, sa kojima se međusobno jako dobro razumijem, i kad se nađemo na šipkama svi imamo isti cilj, da dam sve od sebe pa i više jer to moje tijelo može i zaslužuje.

Koliko je teško za jednu djevojku da se bavim takvim sportom i šta on po tebi podrazumijeva ?
-Teško nije, zaista. Potrebna je samo velika želja, malo veća doza predanosti i svjesnost da ako ne uspiješ nešto napraviti sad, radi na tome i napravi to sutra. Niko to neće napraviti za tebe. Sam sebi sudiš o svom fizičkom izgledu i zdravlju, što je itekako povezano.

Da li poznaješ još neke djevojke koje treniraju, ili pokazuju želju za treningom takve vrste ?
-Čula sam da postoje 😀 ali nisam ih lično upoznala, niti imam priliku da ih sretnem na šipkama. Mnoge djevojke, uglavnom poznanice i drugarice, su imale pitanja poput „Svaka čast tebi kad ti to možeš“ i mislim da ljudi ustvari nisu svjesni šta je zapravo street workout i da se od prvog treninga učiš da dižeš samo težinu svog sopstvenog tijela, pa upornost i dosljednost vremenom učine svoje i daju prve rezultate vrlo brzo. Zainteresovanost djevojaka za ovu vrstu treninga poraste nakon razgovora sa mnom ali do sad ni jedna nije napravila taj prvi korak da mi se pridruži na treningu, mada imam par djevojaka iz tima „24 Fit Club Banja Luka“ koje ozbiljno planiraju da stanu rame uz rame sa mnom i uđu u svijet street workouta, i iskreno jedva čekam taj momenat.

alkskk1
Možeš li nam reći nešto više o tvojim kratkoročnim i dugoročnim cijljevima i planovima za budućnost ?
-Kratkoročan cilj mi je da spustim postotke tjelesne masnoće 5-10% u sledećih 70-90 dana te rad na ličnom razvoju bar 10 minuta na dnevnom nivou, a dugoročan jeste da oformim još veći tim ljudi sa istim željama i ciljevima kao i ja, i naravno da ih sve uvedem u svijet ishrane koja je ključna za ovu i sve ostale vrste treninga. Pokažem kako je lako, i povedem primjerom. Za mene je to svrha mog posla i života uopšte, inspirisati druge, i motivisati ih na promjenu, svaki dan za 1% bolji, za sebe i zbog sebe. Zašto ovo govorim, iz razloga jer je mene davno, na samom početku ove priče, inspirisao i „pokrenuo“ Lider i košarkaš iz Srbije, Slavoljub Rašković, u čijem timu radim i ja danas, i na tome ću mu biti doživotno zahvalna. Nije lako izbaciti loše navike, uvesti zdrav doručak, piti 3 litre vode dnevno, jesti 5-6 puta dnevno, trenirati, raditi na sebi, učiti… Ali ispunjava i izvodivo je, na meni je da pokažem da jeste, i da uz jasno napisan cilj svako to može.

Koliko ti dugo traju treninzi i koliko često bi neko trebao da trenira ?
-Treninzi mi traju 30-60 minuta, u zavisnosti koliko vremena mogu da odvojim za trening, 3-4 puta sedmično, i 2 puta sedmično trčanje rano ujutro, nekoliko krugova po parku Mladen Stojanović, i to je to. Mnogo je bitnije paziti na hidrataciju i obroke prije i poslije treninga, čak od momenta kad otvorim oči pijem proteinski shake jer je prvi obrok u prvih sat vremena po ustajanju najbitniji. U toku dana mi je meni popunjen proteinskim slatkim i slanim obrocima, a dan završavam na isti način kako sam ga i počela. Što se tiče učestalosti treninga, to je individualno, zavisi od osobe do osobe. Ne mogu domaćica od 50god. i fudbaler od 23.god da prate isti trening, ali recimo da se fizički aktivnom osobom smatra onaj ko odvoji 30 minuta brzog hoda 5 puta u sedmici, i to je ključno za dobru cirkulaciju krvi u organizmu, održavanje funkcije metabolizma i naravno utrošak energije radi topljenja masnoće u tijelu.

Šta misliš o ovom pokretu u našoj državi i regionu? Na svjetskom nivou?
-Mislim da je ova vrsta sporta nešto najbolje što je moglo da se desi našem gradu, a što je najzanimljivije tek smo počeli. Niko velikim koracima nije došao do velikih ciljeva, zato mali koraci koje sad pravimo su idealni i lako održivi, pogotovo sad, a do sledeće godine ćemo oživjeti ovu vrstu treninga, nadam se i organizovati takmičenja i druženja širom regiona, ali ima još dosta puta i prepreka do toga, što nikako ne znači da ćemo odustati. Sigurna sam da nas čekaju velike stvari, ako je želja dovoljno velika prepreke su dovoljno niske za preskočiti.

Kako bi glasila tvoja poruka za one koji žele da se počnu baviti ovim ili uopšteno nekim drugim sportom ili izazovom ?
-Mislim da sam sve rekla kroz prethodnih 7 pitanja, ali staviću akcenat na ciljeve. Da bi napravio bilo koji korak, moraš imati put pred sobom, a za put ti je potreban smjer, a za smjer ti je potrebna želja. U prevodu, ako znaš šta želiš uzmi papir i olovku, napiši šta hoćeš, napiši kako to možeš napraviti, i napiši do kada to želiš napraviti. To čitaj svaki dan, kad ležeš i kad ustaješ iz kreveta. Tek kad napišeš to postaje stvarnost – obećavaš sebi. A kad se to desi, ljudi se prepadnu razočarenja i neuspjeha. Onda ništa ne napišu. Žive u iluziji sigurne zone koju su izmislili prosječni ljudi. Bilo da je u pitanju street workout, trčanje, teretana, ili neka životna situacija nevezana za sport – izađi napolje i napravi to. Ponavljam, niko to neće napraviti za tebe. U svakom slučaju kako god odlučiš, mislio da možeš ili da ne možeš – u pravu si. Nemoj zaboraviti zašto si počeo i nemoj sumnjati u sebe koliko toga možeš postići. Sve što možete sad napraviti jeste vjerovati mi na riječ ILI ustati sutra rano, napraviti prvi korak, i doživjeti to. Pobjedi sebe i svoja ograničenja, nema moćnijeg osjećaja od tog.

Izvor: www.pavledjurdjevic.com

(Visited 323 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments