Aida Šehić – Moj život u Španiji, zemlji osmijeha i sunca

22 nov

Kad kažete Španija prve asocijacije su ljepota Barcelone, sangrija, dobra vina, flamenko, fudbal i najčešće u šali izgovorenih fraza koje smo naučili u serijama. No Španija je nešto više od toga. Aida Šehić (26) je jedna od rijetkih mladih osoba koja je odlučila iskoristiti sve mogućnosti koje joj se nude u inostranstvu, i to u jednoj od najsunčanijih zemalja u Europi, Španiji. Kako se odlučila za EVS, master studij u ovoj zemlji, kakav je život u Španiji, koje su bitne razlike u studiranju kod nas i u inostranstvu, saznajte kroz intervju koji vam donosimo.

154764_10151178148558107_1598495389_nAida je nakon završetka studija žurnalistike u Sarajevu, odlučila aplicirati za EVS u Španiji. Nakon nekoliko provedenih mjeseci na jugu Španije, aplicirala je za Erasmus stipendiju, i upisala master studij ( Master of Arts and Euroculture) u najvećem gradu Baskije, Bilbau.

„Za međunarodne programe razmjene sam saznala na početku studija. Prije svega, kroz svoj kontinuirani rad u raznim omladinskim organizacijama, imala sam šansu da se upoznam sa svim programima stipendiranja van BiH. Prije Erasmusa sam učestovovala na programu Youth in Action i provela sam 9 mjeseci na jugu Španije volontirajući u nevladinoj organizaciji Cazalla Intercultural. U tom periodu sam naučila španski jezik, zavoljela kulturu i običaje, upoznala odlične ljude i nakon tog izvanrednog iskustva, i pri povratku u BiH došla sam na ideju da se prijavim i na Erasmus Mundus program, opet u ŠpanijuJ

Prijavila sam se najviše iz razloga što sam postala svjesna da mi odlazak u stranu zemlju donosi i ličnu i profesionalnu korist. Željela sam učestvovati na studiju koji mi nudi kvalitetan program, iskusiti nove i drugačije akademske pristupe i metode, ali isto tako i upoznati nove ljude iz cijelog svijeta, osamostaliti se i naučiti se sama nositi sa izazovima svakodnevnice.“

Sudjelovanjem u različitim omladinskim projektima, apliciranje za master studije kao i za EVS, za Aidu nije predstavljalo neku veliku prepreku.

„Iskustvo koje sam stekla učestvovanjem u raznim projektima, seminarima i radionicama širom Evrope mi je znatno pomoglo prilikom ostvarenja velikog broja poznanstava širom svijeta, a i omogućilo mi je velike šanse prilikom apliciranja kako na programu Youth in Action, tako i Erasmusu. Problema generalno nisam imala, iako sam proces uzima dosta vremena jer je potrebno priložiti mnogo dokumenata koji moraju biti prevedeni na engleski jezik. Najveći problem je bio sjediti pred računarom i razmišljati o tome kako se predstaviti na najbolji mogući način, da li će se to svidjeti ljudima koji odlučuju o izboru kandidata, pa da li će se osoblje na Host univerzitetu složiti sa njima. Dugotrajni proces čekanja i nadanja J i prilikom tog procesa mi je dosta pomoglo iskustvo kroz različite programe razmjene, obzirom da sam prošla određene treninge za pisanje uspješnog CV-a i motivacionog pisma.“

Kako smo doznali, studiranje u Španiji se razlikuje u nekim segmentima od same organizacije visokoškolskog obrazovanja u BiH.

156101_10151178146158107_2068223550_n

„Drugačiji je koncept studiranja, gdje student nije samo broj iza profesorove katedre, nego aktivan učesnik u kreiranju nastave i predmeta uopćenito. Za uspješno studiranje je bilo potrebno koristiti više vještina, uključiti kritički stav i korisiti se bogatom literaturom. Praksa u jednoj od međunarodnih institucija van Host zemlje je obavezna i na taj način studenti stiču praktično znanje u oblasti kojom se žele baviti u budućnosti. Na taj način studenti stiču znanje, iskustvo i vještine koje zaista mogu da koriste u budućnosti.“

Aida je u cjelini provela tri godine u Španiji, što svakako znači da je nostalgija u pojedinim trenucima bila prisutna. No toplina mediterana, toplina i ljubaznost ljudi, pružili su osjećaj kao da je već kod kuće.

“Upoznala sam mnogo Evropljana, Azijata, Amerikanaca i Afrikanaca koji su od prvog momenta imali mnogo više zajedničkog sa mnom, nego što sam ikad imala sa velikim brojem Bosanaca. Osobnost, snovi i želje su individualni i nemaju neke velike veze ni sa nacijom, niti sa porijeklom. To su zemlje u kojima ima najviše sunčanih dana u toku godine, zemlje sa najšarenijim i najveselijim festivalima u Evropi i rijetko ko može zadržati osjećaj nostalgije. Ja sam se u Špansku kulturu (bar onu koja dominira južnim dijelom) zaljubila od prvog trenutka. Poznati flamenco ritmovi, ples, „siesta“, tapasi, sangria, lagani obroci i uživanje u svemu što rade su me kupili još i prije nego sam došla tu da živim. Ljudi su opušteniji, nasmijaniji i ne mare mnogo za tuđa mišljenja. S druge strane, to su i zemlje koje imaju sve više ekonomskih problema i iz kojih mladi ljudi često odlaze u potrazi za poslom i sigurnosti, tako da sam jako često imala osjećaj da se stalno opraštam od ljudi jer oni odlaze ili jer ja odlazim. Taj osjećaj stalnih promjena donosi i nostalgiju i želju za stabilnijim okruženjem.

Te stalne promjene, odlasci i dolasci bih ubrojala u ‘mane’ Španije.“

Aida nam je na kraju razgovora poručila, na kakav način su je formirala ova iskustva, i šta je to najvrednije što je naučila od života, studiranja u Španiji.

“Upoznavanjem novih običaja i tradicije sam počela više da cijenim i poštujem svoje. Svakim završetkom putovanja i vraćanjem u Bosnu, zapazim nešto novo o svojoj zemlji, na šta dotad nisam obraćala pažnju. Putovanja nauče ljude da cijene male stvari, da budu aktivni u svojim zajednicama i da se neprestano bore ne samo za bolje danas, nego i za bolje sutra.“

Autorica: Dalila Osmić

(Visited 1.854 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments