Svaki građanin ima pravo da traži od javnih organa informacije i dokumenta koja ih interesuju. Ko je zaposlen u državnoj službi? Kolika je plata premijera? Koliko košta njegov službeni auto i na koja je egzotična putovanja išao iz državnog budžeta ili bilo šta plaćeno javnim novcem? Sve su to informacije koje može da zna svaki građanin Bosne i Hercegovine.
Zakon o slobodi pristupa informacijama postoji još od 2000. godine. Bosna i Hercegovina je prva zemlja u regionu koja je usvojila ovakav zakon. Iako formalno nema razlike u zakonu za novinare i ostale građane, ipak građani nisu dovoljno informisani o samom zakonu i ne znaju da mogu da traže i dobiju informacije bez ikakve obaveze da objašnjavaju za šta im trebaju te informacije.
Mirza Mehmedović, asistent na Filofskom fakultetu iz Tuzle, katedra za novinarstvo kaže da je Zakon o slobodi pristupa informacijama jako bitan iz razloga što građani treba da znaju svoja demokratska prava. “Ovaj zakon je bitan i zbog učešća u političkim procesima, tako i zbog aktivne uloge u procesima političke integracije i pristupanja EU. S druge strane, bitnu ulogu poznavanje sloboda ima u s procesu ostvarivanja individualnih prava”, istakao je Mehmedović.
Monika Puđa, studentica razredne nastave rekla je da je upoznata sa zakonom, ali ga prije nije koristila. “Nisam bila upoznata da ovaj zakon mogu svi koristiti, nisam ga dosad koristila, ali ako mi budu potrebne informacije te vrste, svakako bih iskoristila svoje pravo”, kaže Puđa.
Prije pisanja sadržaja, treba da se izbjegnu sve formalne prepreke. Pozovite instituciju i pitajte na koga treba nasloviti zahtjev i kojim ga putem poslati. Prije samog slanja zahtjeva, treba da se provjeri da li institucija ima svoj obrazac koji se treba popuniti, ako ga nema, napišite ga sami. Pri pisanju zahtjeva, treba paziti da zahtjev ima sve potrebne informacije, da bude što jasniji kako bi se izbjegla dodatna objašnjena što prouzrokuje dodatno odugovlačenje odgovora. Zahtjev treba da bude potpun, jasan, adresiran i potpisan. Primjer zahtjeva možete pronaći ovdje.
Institucija u roku od 15 dana treba da odgovori na zahtjev, ako ona to ne uradi, treba da se piše urgencija. Oni mogu odbiti zahtjev iz tri razloga i to zbog ličnih podataka, zbog komercijalnih interesa i treći razlog je ako taj zahtjev ide na štetu države. Ali, iako se pozovu na jedan od ova tri razloga, institucije moraju da objasne detaljno zašto je zahtjev odbijen. Ako se pozovu na lični odnosno komercijalni interes, trebaju da urade test javnog interesa da li je to od ličnog ili javnog interesa i dostave dokument da su ga oni uradili.
Ako to ne dostave i prekrše sve rokove, podnosilac zahtjev može da tuži tu instituciju i da se pozovu na zakon. Ured ombudsmana za ljudska prava BIH adresa je za žalbe onih koji ne poštuju ovaj zakon. Ured je u 2015-oj godini primio preko 200 žalbi, navodi se u izvještaju Mediacentra Sarajevo. Ono što ombudsman može da uradi je da pošalje preporuku instituciji da dostavi informacije, ali oni nisu krajnja pravna institucija. Na kraju, ono što novinar ili obični građanin može uraditi je tužiti instituciju zbog nedostavljanja informacija.
O Zakonu o slobodi pristupa informacijama razgovarali smo i sa glavnom i odgovornom urednicom portala media.ba(Mediacentar Sarajevo) Elvirom Jukić.
Koliko je bitno za samo društvo da su građani upoznati sa zakonom o slobodi pristupa informacija?
Pravo na informisanje spada pod pravo na slobodu izražavanja što je jedno od temeljnih ljudskih prava, a slobodan pristup informacijama zakonom je propisan i svi građani Bosne i Hercegovine imaju jednako pravo na dobiju informacije koje su im potrebne a koje se tiču javnih institucija. Jako je bitno da građani budu svjesni tog svog prava i da osjećaju slobodu da ga zaista koriste, jer samo tada će se osjećati samouvjereno i biti jake karike u izgradnji boljeg društva. Sloboda govora, izražavanja i informisanja ključni su elementi borbe protiv korupcije, nepotizma, nepravde, kriminala i svih drugih nedaća koje predstavljaju stvarnost koja nas okružuje u BiH. Zakon o slobodi pristupa informacijama propisuje to građansko pravo koje zaista može da posluži kao jak alat u toj borbi, kako novinarima tako i svim građanima BiH. Pojedina ispitivanja javnog mnijenja i analize su pokazale da građani nisu dovoljno upoznati sa tim svojim pravom i da i dalje postoje opstrukcije u provođenju ZOSPI, iako je taj zakon usvojen prije 17 godina. Zbog toga je bitno i dalje pričati o tom zakonu, informisati građane o njemu, o načinu na koji se može koristiti, i također za šta se sve može koristiti.
Kakav je ishod, po samo društvo, ukoliko se ovaj zakon praktično realizuje?
Praktično korištenje zakona može da poveća transparentnost društvenih i institucionalnih procesa, da potpomogne u osiguranju pravičnosti i demokratskog vladanja, osigura građanima informacije koje su im potrebne u njihovom školovanju, dobijanju posla, pokretanju privatne kompanije ili funkcionisanju poslovnih aktivnosti svakodnevno. Transparentnost u informisanju sigurno će doprinijeti smanjenju korupcije i kriminala koji se trenutno sprovode duboko kroz državni sistem u BiH. Veći pristup informacijama donijeće građanima i argumente za aktivno učešće u promjenama koje moraju da se dese u Bosni i Hercegovini, u borbi protiv korupirane države u kojoj živimo.
Zahtjev za informacije je mukotrpan i dugotrajan proces, ali je isplativ. Informiši se. Imaj pravo da znaš o svemu što se dešava u tvojoj zemlji. To je javni interes.
KORISNI LINKOVI:
Autori teksta: Milan Ilić i Azur Delić
