ABCD prava: Posljedice ksenofobije

15 jun

Ksenofobija označava strah ili anksioznost prema strancima ili nepoznatom. Pojam se općenito koristi za opisivanje straha ili mržnje prema strancima ili općenito, prema ljudima drugačijim od samoga sebe pa se tako i rasizam ponekad opisuje kao oblik ksenofobije. Ksenofobija je zapravo pokušaj nametanja krivnje zbog pripadanja drugoj naciji/etniji/religiji i sl., odnosno stigmatizacija identiteta onih drugih.

U Bosni i Hercegovini najčešća je ksenofobija prema drugim religijama, povratnicima, nacijama te ljudima druge rase. Iako jesmo multikulturalna država, još uvijek je društvo nije prihvatilo kao takvu, a kao uzrok tome svakako stoje, ne tako davna ratna događanja na ovim prostorima. Ksenofobiju je jako bitno razlikovati od diskriminacije gdje akt diskriminacije podrazumijeva neopravdanu razliku u tretmanu osoba u sličnim situacijama, a na osnovu nekog zabranjenog razloga (npr. etnicitet, religija i sl.). Govor mržnje da bi se kvalificirao kao kazneno djelo mora sadržavati i bitni element tog kaznenog djela, a to je poticanje na kazneno djelo koje je definirano zakonom. Dakle, kod diskriminacije je fokus na različitom tretmanu osoba u sličnim situacijama, a da bismo rekli da je nešto govor mržnje potrebno je da u zakonu postoji odredba koja govori da je kazneno djelo na koje se potiče, zakonom regulirano. Osnova navedenom je zapravo strah od nepoznatog pa dolazimo do zaključka da ksenofobija kao takva može dovesti do govora mržnje, diskriminacije te u krajnjem slučaju i do težih kaznenih dijela kao što su nasilje i ubojstvo. S obzirom na činjenicu da upravo mržnja prema drugačijima dovodi do kaznenih djela bitno je spomenuti da je zločin iz mržnje reguliran Kaznenim zakonom FBiH, RS i BD-a te se zločin iz mržnje definira kao: ”svako kazneno djelo učinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjerskog uvjerenja, nacionalnog ili etničkog porijekla, jezika, invaliditeta, spola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta druge osobe. Zakonom je također predviđeno da će ovakvo postupanje uzeti kao otežavajuća okolnost ako ovim zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje za kvalificirani oblik kaznenog djela učinjenog iz mržnje.”

Ksenofobija je posebno izražena prema povratnicima i Romima, a ono što posebno zabrinjava je prisutnost ksenofobije među djecom pa tako imamo primjer Sache Ferrer, kćerke poznate voditeljice Ike Ferrer Gotić. Naime, Sacha je zbog zlostavljanja u školi čak pokušala samoubojstvo. ”Crnčugo, ciganko, ubij se, ubij se!” riječi su vršnjaka jedanaestogodišnje Sache Ferrer, djevojčice kubanskog podrijetla koja živi u Bosni i Hercegovini. Ovaj primjer pokazatelj je koliko djeca znaju biti surova i koje su posljedice ”straha od nepoznatog”.

Osim navedenog primjera izražena je ksenofobija prema Romima, kao najbrojnijoj nacionalnoj manjini u BiH koja često prerasta u diskriminaciju pa u slučaju da koje romsko dijete i ode u školu, redovno se događa da doživljava zlostavljanje kao i Sacha iz prethodnog primjera. Bitno je spomenuti Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (eng. CERD) koja između ostalog navodi Člankom 4. CERD-a nameće obavezu državama da poduzmu “bez odgađanja pozitivne mjere”; u stavku (a) se dalje zahtijeva da treba biti kazneno djelo “svako širenje ideja zasnovanih na superiornosti ili rasnoj mržnji, svako poticanje na rasnu diskriminaciju, kao i sva djela nasilja, ili izazivanja na takva nasilja, uperenih protiv svake rase ili svake grupe osoba druge boje ili drugog etničkog podrijetla”. Direktiva EU o rasističkim i ksenofobnim kaznenim djelima, usvojena je 2008. godine, a cilj joj je uspostavljanje zajedničkog kazneno-pravnog pristupa, određivanje kažnjivosti na isti način u svim državama članicama te preispitivanje da li su postojeći zakoni države u skladu sa Direktivom. Pored međunarodnih konvencija, direktiva EU te domaćih zakona, bitne su i odluke Europskog suda za ljudska prava koje su države dužne poštovati. Nažalost, Bosni i Hercegovini predstoji dugi period borbe protiv ksenofobije pošto su još uvijek svježe ratne rane pa možemo reći kako su vrijeme i obrazovanje glavni faktori u smanjivanju ksenofobije. Iz prethodno navedenog, vidljivo je da na međunarodnom nivou postoji inicijativa da se kazne počinitelji diskriminacije te da se uspostave zajedničke pravne norme kako bi se u svim državama rasistička i ksenofobna djela, isto kažnjavala.

U slučaju da ksenofobija ”preraste” u diskriminaciju, govor mržnje ili kazneno djelo, preporučujemo da pogledate:

Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama
Zakon o zabrani diskriminacije BiH
Kazneni zakon BiH
Izvještaj Europske komisije protiv rasizma i kesnofobije (ECRI) o BiH
Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini
Kaznena djela počinjena iz mržnje: Regulativa i praksa u BiH
www.manjine.ba

Autor teksta: Barbara Mijatović 

(Visited 264 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments