ABCD prava: Little Bosnia – grad St. Louis ruši tabue

20 jun

Prema podacima iz 2016. u američkom gradu St. Louisu živi više od 70.000 građana porijeklom iz BiH. Udruženje St. Louis Bosnians jedno je od mnogobrojnih koje okuplja mlade ljude koji žele njegovati bosansku tradiciju i običaje u SAD-u.

U vremenima kad je cijeli stari kontinent suočen sa velikom izbjegličkom krizom, ksenofobijom i terorizmom, pozitivna priča dolazi nam iz Sjedinjenjih Američkih država. Da, dobro ste čuli, SAD-a koje sada zabranjuju ulazak građanima nekih zemalja u svijetu i koje grade zid na granici s Meksikom.

Grad St. Louis, nekad najnaseljeniji u Sjedinjenim Državama do 1995. godine izgubio je blizu 500.000 stanovnika. Donedavno visoko razvijene industrijske zone postale su tako mjesta pustoši i kriminala, ali sve dok nisu došli Bosanci i Hercegovci. Nakon ratnih sukoba, blizu 9.000 građana BiH, zahvaljujući djelatnosti Međunarodnog Instituta St. Louisa, pronašlo je svoj dom u južnom dijelu St. Louisa, zoni koju je bilo pametno izbjegavati zbog lične sigurnosti.

Iako je isprva bilo mnogo tenzija, pesimizma i ksenofobičnih primjera prema izbjeglicama iz BiH, od kojih su mnoge prijavljivane Međunarodnom Institutu, Bosanci i Hercegovci su „očitali“ dobru lekciju Amerikancima. Zanimljivo je da je Institut primao čak prijave i pozive za banalne stvari. Lokalni stanovnici često su se žalili da Bosanci na roštilju peku pse lutalice. Naravno bila je riječ o janjetini na ražnju.

Tenzije su se dodatno zaošrile 2014. godine kada su četiri afroamerička mladića na smrt pretukla Zemira Begića, mladića koji je kao dijete došao u St. Louis. Kasnije je dokazano da napad nije bio motiviran rasnim razlikama. Tom prilikom ispred gradske vijećnice održani su veliki protesti izbjeglica iz BiH, koji su tom prilikom izrazili nezadovoljstvo sigurnosnom situacijom i tražili zaštitu svojih prava.

Zabačeni, napušteni i nerazvijeni južni dio St. Louisa postao je dolaskom izbjeglica iz BiH visoko razvijena industrijska zona. Ovi vrijedni ljudi, otvorili su i pokrenuli mnoge uspješne firme, restorane, pekare, mesnice, kompanije za izgradnju i najam nekretnina, osiguravajuće kuće i male obrte. Mnogi Bosanci i Hercegovci nastavili su sa svojim školovanjem i usavršavanjem, tako da su mnogi od njih danas ugledni biznismeni, univerzitetski profesori, inženjeri, advokati…

Prema podacima koji dolaze sa Univerziteta St. Louis, bh. izbjeglice u prosjeku zarađuju 83.000 dolara godišnje, što je čak 25 % više od prihoda koji ostvaruju rođeni Amerikanci. Također, prema pisanjima lista The Economist, dijelovi St. Louisa naseljeni integriranim stanovništvom iz BiH najsigurnije su četvrti u gradu koje, iako imaju svoju privrednu komoru i vjerske objekte, istovremeno imaju najnižu stopu krivičnih djela i nezaposlenosti u ovom dijelu SAD-a.

U mnogobrojnim restoranima koje su otvorili građani BiH, služe se bosanski specijaliteti kao što su ćevapi, sarma, janjetina, tripice, razgovara se isključivo na našem jeziku i gleda se naš TV program. Bosanci i Hercegovci, iako daleko od svoje domovine, nastoje očuvati svoju kulturu, tradiciju, jezik i običaje.

Godine 2013. Udruženje St. Louis Bosnians, u znak zahvalnosti građanima St. Louisa za gostoprimstvo i pomoć koju su im pružili u zbrinjavanju porodica i unapređenju saradnje, poklonilo je gradu repliku sarajevskog Sebilja koja se nalazi u gradskoj četvrti Little Bosnia.

 

St. Louis je najbolji primjer suživota i dobre integracije izbjeglica, koje se, ako žele i ako im je to prvobitni cilj mogu jako dobro integrisati u drugačije društvo, a pritom sačuvati svoje običaje, tradiciju, jezik i vjeru. Svi mi zajedno moramo u mladim ljudima razviti radoznalost za druge koja danas nedostaje. Moramo savladati ksenofobiju koja je strašno opasna. Ona ne poznaje granice i stalno mijenja formu. Danas nam smeta što je neko druge nacionalisti, vjere, boje kože, sutra će se ksenofobija usmjeriti na djecu iz mješovitih brakova, pa na gej populaciju, a kad i toga nestane, možda ćemo mrziti one koji nose žutu jaknu ili su ofarbali kosu u crveno. Trebamo pružiti ruku izbjeglicama, pomoći im i omogućiti im siguran dom i uslove za normalan život. Uostalom, to je naša obaveza koja proizilazi iz Ženevske konvencije o položaju izbjeglica, Opće deklaracije o pravima čovjeka, načela Ujedinjenih naroda i domaćih zakona, a to je da izbjeglice imaju pravo na azil.

Korisni linkovi:
Konvencija i protokol o statusu izbjeglica
Imigracioni centar BiH, služba za poslove sa strancima
Priručnik „Međunarodnopravna zaštita izbjeglica“

Autor teksta: Jasmin Pašić 

(Visited 283 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments