ABCD prava: Diskriminacija osoba sa invaliditetom

1 jun

Jakov Matić iz Livna, student je socijalnog rada na Filozofskom fakultetu u Mostaru, jedinom fakultetu na koji je mogao ući. Naime, Jakovu je bila želja da upiše informatiku na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti no taj fakultet nema prilaz prilagođen za invalidska kolica. Osim toga, Jakovu ne može koristiti ni javni prijevoz jer isti nije prilagođen osobama sa invaliditetom. Diskriminacija osoba sa invaliditetom u BiH veliki je problem, prije svega  društveni problem iz razloga što se o njemu ne govori dovoljno i na žalost, o navedenom problemu uglavnom govore samo osobe sa invaliditetom i/ili oni koji u obitelji imaju osobu sa invaliditetom dok se ostali ponašaju kao da to nije njihov problem. Kada govorimo o diskriminaciji osoba sa invaliditetom bitno je prvo naglasiti da u BiH postoji niz zakona koji štite prava osoba sa invaliditetom no stvari su drugačije u praksi pa nerijetko znamo čuti da ”nema novca” da se primjeni neki zakon, a dodatni problem stvara i neusklađenost zakona u BiH. Agencija za statistiku BiH procjenjuje da u BiH više od 270 000 osoba ima status invalida.

Prema domaćim zakonima, status invalidne osobe mogu ostvariti one osobe koje su rođene sa urođenim ili stečenim oštećenjem sluha i/ili vida, fizičkim invaliditetom, intelektualnim poteškoćama, autizmom te mentalnim i duševnim oštećenjima te po UN konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom tu spadaju i osobe sa dugotrajnim fizičkim, intelektualnim, mentalnim ili osjetilnim oštećenjima. Nažalost i pored svih konvencija i zakona život osoba sa invaliditetom ispunjen je preprekama: preprekama u kretanja, komunikaciji, obavljanju nekih svakodnevnih poslova i sl. Da li ste ikada razmišljali koliko državnih ustanova ima ulaz prilagođen osobama sa invaliditetom, odnosno ulaz prilagođen osobama koje koriste invalidska kolica? Prema zakonima o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti (FBiH i RS) osobe s invaliditetom i/ili intelektualnim teškoćama, imaju pravo na mjesečnu novčanu pomoć, osposobljavanje za život i rad, smještaj u drugu porodicu ili ustanove socijalne zaštite, usluge socijalnog ili nekog drugog stručnog rada, kućnu njegu i pomoć u kući, i još mnogo toga no većina ovih mogućnosti ostaje na papiru.  Nažalost, još uvijek se za osobe s invaliditetom zna koristiti termini ”hendikeprane osobe” i ”osobe s posebnim potrebama” što su svakako uvredljivi nazivi jer osobe sa invaliditetom ne traže nikakva posebna prava već da im se omogući korištenje prava koja ostali već imaju.

Jedan problema je to što se pravi razlika između ratnih i civilnih invalida što možemo vidjeti na Željaninom primjeru. Željana koja je potpuno slijepa nema dostupan prijevoz sanitetskim vozilom do klinike da bi otišla na pregled, međutim kao supruga ratnog vojnog invalida, prevezena je na željenu lokaciju bez problema. Dakle, ovdje je vidljiva diskriminacija po uzroku nastanka invaliditeta. U BiH postoje tri kategorije osoba sa invaliditetom: ratni vojni invalidi, civilne žrtve rata i civilni invalidi čiji uzrok nastanka invaliditeta nije ratnog karaktera pa bez obzira što su potrebe ovih ljudi uglavnom iste, beneficije za tri kategorije osoba sa invaliditetom se drastično razlikuju. Zakonom je propisano da ratni vojini invalidi  uživaju prava ukoliko je procent invalidnosti od 20 d0 100 %, a civilne žrtve rata prava ostvaruju ukoliko je postotak invalidnosti od 60 do 100 % dok civilni invalidi moraju imati 90%  invaliditeta. Tako na primjer osoba koja je potpuno slijepa, a ratni je invalid, ima pravo na invalidninu, tuđu njegu i pomoć, dodatak za ortopedsko pomagalo, prednost pri zapošljavanju, stambenom zbrinjavanju, toplice i klimatsko liječenje, besplatni parking, pravo na olakšice pri uvozu automobila, prednost pri čekanju u redovima, a potpuno slijepa osoba od rođenja od svega toga ima samo tuđu njegu i pomoć. Pored navedenog, važno je spomenuti i razliku u novčanoj naknadi pa tako za najteži oblik invaliditeta u FBiH, osoba koja je uslijed povrede ili od rođenja nepokretna, dobiva od države  403 KM naknade, dok za isti stupanj oštećenja ratni vojni invalid ima oko 1800 KM, a u Republici Srpskoj je stanje još gore pa ”civilni invalidi” primaju maksimalno 165 KM. Poreske olakšice prilikom kupovine stana, putem kredita, također imaju samo ratni vojni invalidi. Osim navedenog problem se pojavljuje i zbog nepravilnosti u zakonu pa tako imamo primjer civilne žrtve rata, porijeklom iz Prijedora koja je dobila donaciju za obnovu svog prijeratnog doma u RS no ako se odluči vratiti tamo, ostati će bez primanja, bez osobne invalidnine jer prema važećem Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom u FBiH nije propisano da se priznato pravo na osobnu invalidninu prenosi za lica koja se iz FBiH vraćaju u RS.

 

Iako u BiH postoji zakon u upotrebi Znakovnog jezika po kojem je korištenje znakovnog jezika obavezno u institucijama BiH, njegova implementacija nikad nije zaživjela. Po pitanju zdravstvene zaštite, bitno je navesti nepostojanje adekvatnih ustanova za liječenje i rehabilitaciju osoba sa invaliditetom pa su osobe sa invaliditetom često primorane ići na liječenje u druge gradove. Još uvijek nije osigurana adekvatna i dostupna zdravstvena zaštita za osobe sa invaliditetom, pisane informacije pacijentima/cama nisu dostupne u alternativnim formama (Brajevo pismo, audio trake, uvećana štampa). U BiH postoje samo 4 stola za ginekološki pregled žena sa invaliditetom pa većina žena sa invaliditetom i ne obavlja redovne ginekološke preglede. Bitno je još naglasiti i činjenicu da osobe sa invaliditetom nemaju automatsko pravo na zdravstvenu zaštitu već to pravo ostvaruju kao nečiji osiguranici, preko Službe za zapošljavanje zbog nezaposlenosti ili kao korisnici socijalne zaštite.

Biljana iako je stopostotni invalid ne može koristiti parkirno mjesto namijenjeno za korisnike invalidskih kolica jer samo ratni vojni invalidi imaju rješenje o postotku invaliditeta koji se traži, a sadržaj nalaza je potpuno isti. Osim što osobe sa invaliditetom još uvijek nemaju adekvatan pristup obrazovnim ustanovama, problem se javlja i kada je riječ o inkluzivnom obrazovanju jer iako po zakonu svako dijete sa invaliditetom, kojem je to potrebno, ima pravo na osobnog asistenta, još uvijek se javlja problem u praksi zbog ”manjka financijskih sredstava” ali i manjka educiranog osoblja. BiH je ratificirala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom 2010. godine čime se obavezala na osiguravanje jednakih prava svim osobama sa invaliditetom bez obzira na uzrok i način nastanka invaliditeta. Naši zakoni još uvijek nisu usklađeni sa Konvencijom te  za provedbu pojedinih zakona koji reguliraju prava osoba sa invaliditetom nisu predviđena sredstva. Između ostalog u BiH je problem što se  invaliditet procjenjuje prvenstveno po medicinskom, a ne socijalnom modelu te po uzroku nastanka, a ne posljedicama pa smo posljedice takve prakse imali priliku vidjeti na prethodnim primjerima.

Za one koji žele znati više:

– UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom
Alternativni izvještaj za BiH 2016: Osobe sa invaliditetom i dalje na marginama
Specijalni izvještaj Ombudsmena za ljudska prava: ”Pristupačnost radnih prostora zakonodavnih tijela u BiH osobama sa invaliditetom”
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom u FBiH
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida RS
Zakon o zaštiti osoba s mentalnim poremećajem Brčko Distrikta

Organizacije za osobe s inaliditetom na državnoj razini:

SUMERO kao Savez organizacija civilnog društva promovira ljudska prava, zastupanje i samozastupanje osoba s intelektualnim teškoćama, s ciljem njihovog socijalnog uključivanja kroz razvoj kvalitetnih servisa podrške u lokalnoj zajednici.
– USPON vrši profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
KOMA – Koalicija marginaliziranih grupa u BiH
FPRZOI– Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom

Autor teksta: Barbara Mijatović 

(Visited 2.751 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments