2G, 3G, 4G, 5G – u čemu je razlika?

8 okt

S obzirom na to da živimo u vreme masovnih komunikacija i da se količina informacija iz dana u dan sve više povećava, još jedna važna stavka je na koji način i kojom brzinom te informacije delimo širom planete.

 

Kako bi se komunikacija odvijala na globalnom nivou, što je u prethodnim vekovima bilo nezamislivo, tu su upravo mrežni standardi, o kojima ćemo govoriti u ovom tekstu.

2G
Sam naziv 2G potiče od skraćenice Second Generation. Tehnologije 2G mreža, poput CDMA, GSM i TDMA, bile su prve mobilne mreže sa digitalnom tehnologijom prenosa podataka. GSM – ( Global System for Mobile Communications) ovaj najstariji sistem predstavlja standard koji omogućava prenos glasa i podataka , usluga kao što su SMS poruke i roming. Smatra se mrežom druge generacije jer je razvijen kao zamena za prvu generaciju analognih (1G) mreža. Kasnije su iz nje proistekle još 2 unapređene verzije(GPRS i EDGE) mreža/usluga. GPRS je korisnicima omogućio da ozbiljnije počnu koristiti neke od pogodnosti i usluga samog interneta. Maksimalna propusna moć ovog standarda je oko 9,6 Kbps, dok EDGE omogućava realnu brzinu prenosa podataka od 100 Kbps u downloadu i oko 40 Kbps u uploadu podataka. Inače se u najrazvijenijim zemljama u kojima će uskoro doći do funkcionisanja 5G tehnologije, najavljuje gašenje 2g.

3G
3G je ime za treću generaciju mobilne telefonije. 3G je prvobitno omogućavao brzine do oko 14 MB/s. Ovo je omogućavalo prenos ne samo teksta i zvuka već i pokretnih slika, televizije i ostalih usluga. Sam standard 3G sadrži više podstandarda kao UMTS (evropski i japanski 3G), TD-SCDMA (kineski 3G) i CDMA2000 (američki 3G). Preovladavajući standard je UMTS čiji su najveći zagovornici Ericsson i Nokia. Evropski parlament i veće ministara EU su krajem 1998. odlučili da sve zemlje članice EU moraju omogučiti uvođenje treće generacije mobilne telefonije u svojim zemljama najkasnije do 2002. godine. Ovo je dovelo do stvaranja jedinstvenog tržišta unutar Europe i brzo uvođenje 3G standarda u većini evropskih zemalja.U Srbiji je trenutno HDSPA standard koji omogućava korisnicima svih mobilnih operatera brzine i korisničke protoke koji teorijski iznose do 42 Mbps u downloadu i oko 6 Mbps u uplaodu, dok se realne brzine kreću oko 20 Mbps u downloadu , odnosno 1-3 Mbps u uploadu.

4G
LTE (Long Term Evolution) – je ime za poslednju, najnoviju komercijalnu telekomunikacionu tehnologiju koja se smatra četvrtom generacijom u nizu. Ovaj standard unapređuje sve aspekte prethodnih, kako kvalitet, pokrivenost i pouzdanost, tako i same brzine prenosa podataka koje teorijski iznose od 100 Mbps u downloadu i 50 Mbps u uploadu pa naviše (novije verzije nude i još veće brzine). Ono što je bitno za korisnike u Srbiji je to da su sva tri mobilna operatera u fazi pokrivanja cele teritorije Srbije ovom mrežom.

5G
Peta generacija mreža mora da ima mnogo veći kapacitet, da obezbedi prenos veće količine podataka uz mnogo manje kašnjenje nego postojeće celularne mreže. Po rečima predstavnika kompanije Ericsson komercijalna upotreba 5G tehnologije će početi 2020. godine i očekuje se da će proces implementacije teći brže nego što je to bio slučaj sa 4G. Nove aplikacije i slučajevi upotrebe predviđene za 5G mrežu uključuju sigurne, autonomne automobile, robote na daljinsko upravljanje, dronove sa povratnom spregom i fiksni bežični pristup za stambeni prostor, a koji po kapacitetima parira optičkom internetu.5G internet je način bežičnog pristupa internetu koji primenjuje novu, mnogo razvijeniju tehnologiju od klasične wireless tehnologije, što omogućuje daleko bržu i stabilniju vezu. Ovakav način povezivanja do sada su koristili samo internet provajderi za povezivanje svojih predajnika, kao i firme kojima je potrebna kvalitetna i pouzdana internet veza. U svakom slučaju, ostaje nam još koja godina da sačekamo i isprobamo ovaj vid tehnologije.

www.topmobilni.rs

(Visited 9.884 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments