10 pitanja za Sarajku u Štokholmu

22 feb

U današnje vrijeme, teško je zaobići vijesti o mladeži koja napušta Bosnu i Hercegovinu u potrazi za boljom budućnosti. Stopa nezaposlenosti na našim prostorima iznosi 50%, a kod mladih nevjerovatnih 75%. Nije teško razumjeti da ovdje veliki broj mladih nema priliku izraziti vlastiti talent, niti izrasti u svoj puni potencijal.

Porazgovarali smo s Alisom Mulalić, osnivačicom projekta Wartime Childhood i rođenom Sarajkom koja je prije par godina napustila svoj rodni grad u potrazi za boljim radnim prilikama.

alisa

  1. Alisa, reci nam kako si došla do odluke da odeš u Švedsku?

Uz preporuku drage prijteljice sam aplicirala učešće u volonterskom programu EVS (European Voluntary Service).  Dobila sam priliku da volontiram u jednoj omladinskoj organizaciji u Štokholmu, kao projekt koordinator.  Nakon 4 godine rada s projektima, i par godina nezaposlenosti, ta prilika mi je bila neodoljiva!

  1. Kako je bilo volontirati u Švedskoj?

Različite organizacije nude različite programe. Neke nude više društvenih angažmana, kako bi pomoglil volonterima da se osjećaju ugodnije u novoj kulturi, neke manje. Organizacija u kojoj sam ja radila nažalost nije imala program adaptiranja u novu kulturu, pa mi je bilo veoma teško naviknuti se na život u Švedskoj. Sve je veoma skupo u Štokholmu, a volonterski program nije uopšte plaćen, što je dodatno otežavalo moj život. Što u nedostatku društvenih mogućnosti , što finansijskih, prvih godinu dana sam bila na poslu, i u vlastitoj sobi. Ai bila sam odlučna da će to biti veoma važna stepenica do bolje budućnosti, i boljeg posla.

  1. Da li je teško naći posao u Švedskoj, za nekoga s naših područja?

Naći posao je veoma jednostavno, ali s obzirom da BiH nije članica EU mi moramo aplicirati za određene radne dozvole i dokumente, što je višemjesečna procedura za koju mnogi poslodavci nisu zainteresovani.

Razočarana volonterskim programom, počela sam aplicirati za poslove preko portala LinkedIn. Veoma brzo sam našla posao, i na moju sreću, moji novi poslodavci su bili voljni proći kroz mukotrpnu proceduru apliciranja za moju radnu dozvolu.

  1. Reci nam nešto o svojim radnim iskustvima u BiH.

Nakon što sam završila magistarski studij u Sarajevu, bilo mi je veoma interesantno raditi kao projekt koordinator u raznim međunarodnim organizacijama. Takvi poslovi su nevjerovatno poučni i zabavni, no takve organizacije su veoma rijetko u mogućnosti da ponude stalni radni odnos. Sa zadovoljstvom sam prevodila za UN, i neizmjerno sam uživala raditi s projektima za British Council, gdje sam naučila mnogo toga o međunarodnim odnosima i kulturnim projektima, a prvo radno iskustvo sam stekla baš u Omladinskoj Informativnoj Agenciji (OIA).

  1. Da li si imala poteškoća pri traženju posla u BiH?

Bila sam veoma ogorčena. Nisam mogla da razumijem zašto su mladi, obrazovani, talentovani ljudi, puni želje za doprinosom nekom većem cilju prepušteni birou za zapošljavanje, dok korupcija i nepotizam vladaju regionom. Nekoliko godina sam aplicirala na sve moguće pozicije za koordiniranje međunarodnih projekata, pohađala seminare za dodatne vještine koje će samo doprinijeti mojim aplikacijama, no bez ikakvih rezultata. Nisam pripadala određenim političkim partijama (niti jednoj, iskreno), niti dolazim iz imućne porodice koja bi mi „osigurala“ poziciju. Bilo je neizdrživo teško. Godine su prolazile, a s njima i moja ambicija. Prilika za volontiranje u Švedskoj je bila prekretnica mog života.

  1. Čime se trenutno baviš?

Trenutno radim kao Communications Manager u jednoj start-up kompaniji u Štokholmu. Zahvaljujući velikom broju stranih jezika koje govorim, moji poslodavci su bili veoma zadovoljni mojom aplikacijom.

  1. Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Moglo bi se reći da u slobodno vrijeme – opet radim. Ovaj put iz zadovoljstva. Nedavno sam pokrenula vlastitu neprofitnu organizaciju, zvanu Wartime Childhood Project. Cilj organizacije je da svijetu pokažemo živote i priče ljudi širom svijeta čije je djetinjstvo i razvoj bio pogođen ratom. Dok mediji govore o ljudima kao da su samo brojevi i statistike, mi pokazujemo da su to ljudska bića, s uspomenama, radosti, strahovima, i čežnjama. Mi vraćamo ljudski faktor u okolnostima rata, i širimo svijest napredniji zemalja, da rat nije samo strateško sukobljavanje vojnika. Rat je velika prepreka razvoju ljudskog potencijala– a najveći gubitnici u tom svijetu su baš djeca. Rat je biznis kojeg mi nesvjesno finansiramo. Ja se nadam da će rad ove organizacije doprinijeti širenju svijesti velikom broju ljudi u svijetu, te da će ih motivisati da kontaktiraju organizacije za zaštitu dječijih prava i slične organe.

  1. Na koji način djeluje tvoja organizacija?

WCP ima mnogo projekata čji cilj je da objavi realnost odrastanja u ratu, između ostalog i:

Dokumentarac: U augustu 2015. Godine smo snimili dokumentarac u Sarajevu, na temu „Moje prve životne lekcije“, koji će biti prikazan na brojnim festivalima dokumentarnog filma u svijetu.

Knjige: Trenutno izdajemo prvu u seriji od 4 knjige, s pričama ljudi iz cijelog svijeta koji su odrasli u ratu. Ono što je jedinstveno s našim knjigama je da će biti objavljene i distribuirane potpuno besplatno, te predstavljati globalnu sliku odrastanja tijekom političkog konflikta – u Bosni i Hercegovini, u Egiptu, u Iranu, u Siriji, u Kongu, u cijelom svijetu. Također je jedinstveno da će autori priča zadržati vlasništvo nad svojim djelima, te biti pravedno akreditirani za svoje radove. Našim autorima omogućavamo sve moguće prilike publiciranja, bez uzimanja ikakvih zasluga za njihove riječi.

Izložba: U saradnji s fotografima i umjetnicima u Štokholmu, planiramo organizovati veliku izložbu ratnih fotografija koje je moj otac uslikao tijekom rata.

Govorni angažmani: S obziromda je tematika izbjeglica neizbježna ovih dana, pozvani smo da održimo par govora uu Štokholmu na temu odrastanja u ratu.

Web platforma: Jedan od najvećih organa za cirkulisanje informacija će biti naša web stranica, koja će biti pokrenuta u februaru.

Društveni mediji:

Veoma smo ponosni na našu Facebook stranicu: https://www.facebook.com/wartimechildhood/ gdje objavljujemo neke od priča koje su nam naši autori poslali. Na ovaj način dajemo mogućnost autorima da svojim najbližima pokažu svoje djetinjstvo, svoju prošlost, svoje ožiljke, ali i svoju snagu.

  1. Koja je razlika između aktivizma u BiH i u Švedskoj?

Često o tome razmišljam. Meni je lično lakše sarađivati s mladima u Švedskoj, jer su mnogo više motivisani da budu uključeni u volonterske aktivnosti. Ali i razumljivo je, Švedska svojoj mladeži nudi dosta nadoknada na druge načine, za razliku od BiH gdje je novac nažalost jedini motivator, jer mladi nemaju nikakvu državnu podršku. Još jedna razlika je da u Švedskoj ne nailazim na toliko pesimizma prema idejama, kao u BiH. No i to je razumljivo. U BiH postoji dosta prepreka za realizaciju projekata mladih, i mladi su toga svjesni, zbog čega i radije ostaju nezainteresovani.

  1. Da li imaš neku poruku za naše čitatelje?

Rado ću preporučiti svima zainteresovanima za sudjelovanje u projektima da mi se jave preko Facebooka, ili da mi pošalju e-mail ([email protected]). Kao što sam i ja u OIA-i dobila svoje prvo radno iskustvo i vještine rada s međunarodnim projektima, sada bih rado ponudila to iskustvo i drugima, kroz rad i volontiranje u mojoj organizaciji.

(Visited 538 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments