Denis Challenger: Vizija Britanca i inat Bosanca

2 jan

Ovaj 21-godišnjak je sin Bosanke i Britanca. U rodnom Sarajevu završava osnovno i srednjoškolsko obrazovanje a danas je redovni student na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

untitled

Denis Challenger je jedan od najmlađih vijećnika u Sarajevu i političara u Bosni i Hercegovini a svoju političku karijeru aktivno je započeo 2013-e godine. Iako dosta mlad, on se aktivno posvetio ostvarenju svojih ciljeva koji su dosta visoki i zahtjevni.

Kakav je osjećaj biti najmlađi vjećnik i političar u Sarajevu pa i u BiH? Kakvi su komentari šire javnosti?

Na početku je to bilo zaista normalno. Čovjeku imponira da je izabran sa najviše glasova, tako mlad i da je jedan od najmlađih vijećnika te da sam im šef kluba sada ali kada uđete malo u sve to vidite da politika nije baš onako kako čovjek sve to zamišlja. Dakle, to je izuzetno mučan ali u isto vrijeme i plemenit poziv i njega čine ljudi i politika. Ustvari to su ljudi i međuljudski odnosi i mislim da mogu biti na višem nivou a za sada nisu ali tu smo upravo mi, mladi, da to promijenimo a niko nam to neće dati osim mi to sami sebi.
Iako je tek ušao u vode politike i postao njamlađi vijećnik, Denis se mnogo trudi da djeluje brzo i efikasno pa je bilo neizostavno da ga pitamo kako i na koji način on, kao najmlađi vijećnik u Sarajevu, doprinosi zajednici i radi na njenom unaprijeđenju. Na ovo pitanje Challenger odgovara: „..jedan od prioriteta mi je zapošljavanje mladih. Imam namjeru da pokrenem veliki projekat zapošljavanja mladih sa područja opštine Centar a kasnije da to proširim i na ostale opštine pa i državu.“

Kroz intervju sa Denisom saznajem da on, pored politike, učestvuje i u mnogim humanitarnim akcijama gdje često ima ulogu organizatora ali i učesnika. Ovaj humanista je odrastao a i danas živi sa romima gdje naglašava važnost suživota i tolerancije kao jedinog mogućeg modela društva.

Zanimljivo je da tako mlada osoba ima želju da se bavi politikom jer, kako si i sam naglasio, politika je jedan mučan ali i plemenit poziv. Ispričaj nam kako je to sve krenulo sa politikom? Zbog čega si se tako aktivno prihvatio politike i postavio tako visoke ciljeve?

Uvijek sam pokazivao taj neki afinitet još od osnovne škole a posebno se to počelo razvijati u gimnaziji odnosno krajem gimnazije. Tek 2013-te sam ušao u aktivnu politiku sa osnivanjem Demokratske fronte. S obzirom da sam sociodemokrata po uvjerenju smatrao sam da trebam da pristupim toj stranci jer ne možemo mijenjati sistem izvana već ga moramo iznutra mijenjati. Tako sam se priključio 2013-e sa 18 godina i aktivno sam odmah krenuo, dao sam sve od sebe. Ja zadnjih tri godine izgaram u ovoj svojoj namjeri da društvo bude bolje da građani imaju neke koristi od nas jer mi ne smijemo zaboraviti da stranke tu postoje radi građana a ne obrnuto. Još sada kada sam izabran za najmlađeg vijećnika izuzetno mi je drago što su ljudi prepoznali mladost, znanje i želju da nešto promijenimo u ovom društvu, dakle, sa novim idejama sa kreativnim idejama mi možemo puno uraditi, puno više sa puno manje para i to je naša prednost.

untitled-1
„Smatram da ona neka teza da se “stariji ljudi moraju izmaknuti da bi se nešto desilo“, mislim da se to nikada neće desiti i ne samo kod nas nego tako i u cijelom svijetu. Mislim da mladi moraju uzeti to u svoje ruke, dakle, moraju politiku preuzeti bez pitanja, bez pardona i samo tako smatram da mogu postići nešto.“ Kaže Denis kada smo ga upitali kakav je to njegov stav kada su u pitanju aganžman i status mladih ljudi u BiH.

Denis je jedan od onih mladih ljudi koji se odrekao mnogo stvari kako bi se posvetio karijeri, svome radu i zajednici ali, kako tvrdi, nije se pokajao jer je to neki njegov životni cilj i put za koji se on odlučio. Kada smo ga pitali čime se bavi pored politike on kaže:
„…do prije možda dvije godine sam se bavio i sportom međutim sada kada sam ušao u politiku, dakle, najaktivniju moguću, zaista nemam više vremena čak ni za sport. Toliko mi je ovo oduzelo vremena ili, što mi neki ljudi kažu, „Pa Denise mlad si, proći će ti to najljepše vrijeme“ ali ja sam zaista spreman da se žrtvujem što je dobro pa makar to bilo po cijenu moje mladosti…“

Pred sami kraj razgovora sa Denisom, bilo je neizostavno da ga pitamo o njegovom stavu kada je odliv mozgova u pitanju jer je to jedan veliki problem sa kojim se naša država trenutno suočava ali ne rješava.

Ne opravdavam ali shvatam, dakle, shvatam da mladi ljudi ovdje se školuju, toliko se trude, toliko se odriču svega i onda na kraju da rade negdje na trafici za 300KM, dakle, ja apsolutno mogu shvatiti to a s druge strane ne mogu shvatiti da su otišli bez borbe. To ‘borba’ znači za neku bolju državu, za neku bolju BiH. Ne samo za njih nego i za njihove buduće generacije koje dolaze i za njihovu djecu i za unuke i shvatam da kada oni odu negdje vani imaju platu po 5000 eura i zaista ih se cijeni, dakle, to znači da sve zavisi od nekog ambijenta kako država ponudi. Mi to na žalost sada ne nudimo ali samim njihovim odlaskom mislim da ne možemo napredovati. Moramo se strpiti malo, mora nam, što kažu, biti malo gore da bi nam bilo malo bolje. To znam da ljudima ne odgovara i da svako gleda sebe a mora malo gledati i opštu sliku generalno društva. Dakle, ne može meni biti dobro ako je mom prvom komšiji loše, ako on nema šta da jede i dakle moramo svi da radimo zajednički da bismo postigli da svima pojedinačno bude puno bolje u što bližoj budućnosti.

Za kraj, koja bi tvoja poruka bila mladima?

Ne mislim da je ključ da se svi ukluče u politiku jer politika je, po mom nekom viđenju, najbolji alat da se pomogne što većem broju ljudi ali mislim da kada bi svako radio svoj posao kako treba u pravom kapacitetu mislim da bi onda svima nama puno bolje bilo. Kod nas imamo taj trend da se svako miješa u tuđi posao, da svi sve znaju a ne bave se onim poslom kojim bi se zaista trebali baviti. Naravno da mi je poruka da mladi ljudi moraju ostati u BiH, eventualno da se školuju pa da se vrate i prenesu to znanje koje su stekli negdje vani a ključ je borba, dakle, nemojte odustati. Cilj ovih, ja ih volim tako nazvati, mračnjaka u ovoj državi jeste da vam ogade sve što se može ogaditi u životu da biste vi odustali i da biste otišli. Dakle, jeste mučno ali istrpite i dajte da se svi zajednički borimo. Dakle, ima nas, samo moramo svi zajedno djelovati, ne smijemo odustati i moramo se svi zajedno potruditi da napravimo bolju BiH za sve nas.

Autor teksta: Emina Aganović

Podijelite članak:
Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+
(Visited 1.300 times, 1 visits today)

Comments